"Pomirenje pod embargom demokracije"
24. juli 2018
Poruka pomirenja, suradnje i budućnosti šalje se od 23. srpnja 2004. godine kada je rekonstruiran i svečano otvoreno ovo remek djelo svjetske arhitekture, sagrađeno 1566. godine po viziji neimara Hajdurina, a po nalogu Sulejmana Veičanstvenog.
'Budimo lideri-mostovi'
'Mostar ne zaboravlja prijatelje', svečanost u organizaciji Centra za mir i multietničnu suradnju kojom se tradicionalno obilježilo ponovno "izranjanje Starog" i ove godine je bila impozantna. Uz brojne kulturne manifestacije, četiri premijera zemalja regije, BiH, Grčke, Makedonije i Crne Gore, Denis Zvizdić, Alexis Tsipras, Duško Marković i Zoran Zaev, poslali su zajedničku poruku suradnje i mira.
Kao jamac obećanog, premijerima Tsiprasu i Markoviću uručena je 'Mostarska povelja mira', potpisana upravo na vrhu luka Starog mosta, dok je istu prošle godine dobio i makedonski premijer.
"Promoviramo kako jedan lider može, treba i mora izdignuti se iznad predrasuda i sam postati most, povezujući se s drugim liderima na dobro svih građana. Nitko nije uspio sam. Mi, lideri regije, pokazali smo dostojno poštovanje jedni prema drugima, okrenuli smo leđa onome što nas dijeli i približili se onome što nas povezuje, a to je zajednička budućnost naših građana, regije i svijeta, potreba za stabilnošću i sigurnošću", kazao je Zaev.
Haški sudac sa cvijećem na Starom mostu
Cvijeće sa Starog mosta u modru Neretvu ove godine bacio je i bivši haški sudac Carmel Agius, sudac koji je kao predsjednik Žalbenog vijeća izrekao konačnu presudu od ukupno 111 godina 'hrvatskoj šestorci' u predmetu 'Prlić i ostali'.
Upravo rušenje Starog mosta bila je jedna od točaka optužnice koja je teretila prvenstveno generala HVO-a Slobodana Praljka, osuđenika koji je učinio neviđen potez izvršivši javno samoubojstvo trovanjem u haškoj sudnici, jer se nije mogao složiti s osuđujućom presudom.
Ipak, u konačnoj presudi, Žalbeno vijeće utvrdilo je da je rušenje Starog mosta bilo legitiman vojni cilj jer je isti koristila Armija BiH za logističke potrebe. Osim talijanskog sudca Fausta Pocara, svi članovi Žalbenog vijeća, među kojima je i sudac Agius, složili su se s tom odlukom.
Žrtva svojih naroda
Reklo bi se da je Stari most simbol i žrtva vrlo komplicirane bliže povijesti naroda u gradu na Neretvi: na početku ratnih događanja Hrvati i Bošnjaci štitili su ga od granata nekadašnje JNA i neregularnih srpskih snaga, da bi ga HVO u studenom 1993. srušio u sukobu s Armijom BiH.
Dok na zapadnom početku njegovog luka i danas stoji upozorenje prošlosti 'Don't Forget', a na kuli Halebiji vijori se ratna zastava Armije BiH, u mnoštvu turista iz cijeloga svijeta jedno pitanje traži svoj odgovor.
Je li novi, mladi, Stari most donio pomirenje, jesu li njime izgrađeni i mostovi u srcima među samim Mostarcima i njihovim narodima?
Pomirenje i embargo na demokraciju
Saša Oručević, mostarski umjetnik, glumac kaže da vrijeme liječi sve i da je u Mostaru daleko bolje nego prije.
"Ovo je svjetski spomenik mira i tako ga i treba gledati. Nekada je bilo bitno s koje si strane obale, bio je rat, bili smo fizički i u svakom smislu podijeljeni, nismo mogli prelaziti jedni drugima. Danas svi, i Hrvati i Bošnjaci i Srbi, imaju embargo na demokraciju. Nemamo izbora u Mostaru, nemamo pravo glasa jer toliko je političke energije uloženo na hibridne podjele umjesto gradnju zajedništva", komentira on za Deutsche Welle zaključujući da je "politika jedno, a građani drugo".
Dok je Most bio nova spona, vodeće političke stranke ne trude se previše, još uvijek ne poštuju odluku Ustavnog suda o izmjeni izbornog zakona za Mostar i građani Mostara više od desetljeća ne izlaze na izbore, nemaju Gradskog vijeća…
Podgrijavanje prošlosti
Novinarka Sanja Bjelica Šagovnović također misli da "ovdje ide na bolje". "Ne samo Stari most nego cijeli Mostar je simbol pomirenja, multietičnosti i multikulturalnosti. Pomirenje ide sporo, ali u dobrom pravcu. Ipak zbog nesređenih političkih prilika međunacionalna sukobljavanja na političkoj razini su još uvijek prisutna. Grad još uvijek na svom licu ima ratnih ožiljaka koje se treba sanirati, ali je prepun turista, odnosi među samim ljudima su se normalizirali, ali možda je moglo još brže i bolje jer smo mislili da će ratne zaostavštine, zapaljiva predizborna retorika i podgrijavanje vještačkih podjela, već odavno biti iza nas. Ali nisu", zaključuje ona.
"Možda smo previše i prebrzo očekivali", kazao je njezin kolega Mirsad Behram za DW. On se slaže da je Stari most vrlo bitan i da je ubrzao proces pomirenja, ali da se 'malo preračunalo' u očekivanju brzih rezultata.
"To će još trajati", zaključuje Behram.
O puževim koracima govori i Mostarac Željko Miličević. No, možda ipak Mostarci ne vide najbolje?
"Nedavno sam susreo prijatelja koji je u Mostaru bio prije 10 godina i kazao mi je da zapaža ogroman pomak, dok nama koji ovdje živimo to izgleda sporo. Vjerojatno je u pravu jer Mostar danas i prije je neusporediv", optimistično naglašava.
Most plagijat? Ne!
Čak 11 godina Mostar je bio bez Starog mosta, od toga pet godina se ponovno gradio novi. Dugo, za mnoge Mostarce i predugo, je trajalo to ponovno "izranjanje" Starog, kako je to pjevao Kemal Monteno.
"Ne mogu zamisliti kako se Hajrudin, po predanju osjećao. No, on opet nije morao ništa imitirati, a mi smo bili plagijatori, koji imaju ogromnu odgovornost, što je i gore. Morali smo plagirati nešto što je tako davno napravljeno", prisjećajući se tih dana za bh. medije povodom godišnjice otvorenja, figurativno je kazala mlada mostarska arhitektica Maja Popovac, jedna od užeg tima koji je radio na rekonstrukciji mosta.
Dok političari obećavaju mir i suradnju, pogled s njegovog uglancanog kamena tenelije i energija Neretve je neopisiva i ogromna te svakom putniku, turisti i radoznalcu kavu s čašom vode, čini nezaboravnim 'ćeifom', bez obzira govorite li hrvatskim, bosanskim, srpskim, njemačkim, engleskim ili nekim drugim jezikom.