1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

MH17: Kolika je odgovornost Ukrajine?

Roman Goncharenko / Dijana Roščić19. decembar 2014

Zatvaranjem vazdušnog prostora Ukrajina je mogla da spriječi obaranje aviona na letu MH17, smatraju porodice njemačkih žrtava. Podnijele su žalbu Evropskom sudu za ljudska prava, a najavljuju i tužbu.

https://p.dw.com/p/1E6rX
Foto: Reuters

Ako sa ukrajinskim vlastima želite da razgovarate o mogućoj djelimičnoj krivici za katastrofu koja je ljetos zadesila malezijski boing – nailazite na zid ćutanja. Kontrola letenja upućuje na vladu, koja pak ne želi da daje izjave. Kancelarija predsjednika ignoriše zahtjev za intervju. Jedan radnik kontrole letenja u posljednjem trenutku otkazuje zakazani, anonimni intervju.

Samo jedan je spreman da govori: Volodimir Hrihorezkij, bivši šef kontrole leta u istočnom ukrajinskom gradu Harkovu. „U slučaju malezijskog Boinga nema, niti može biti bilo kakve krivice ukrajinske kontrole leta“, kaže Hrihorezkij za Dojče vele. „Kako su kontrola leta, ali i vlada, mogli da znaju da su separatisti dobili oružje kojim mogu da obore avion na velikim visinama? Mi to nismo znali.“

Ozbiljne optužbe protiv Kijeva

Elmar Giemula stvari vidi drugačije. On je profesor prava iz Berlina i pomaže trima od ukupno četiri porodice njemačkih žrtava katastrofe: sprema tužbu protiv Ukrajine pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Traži – milion dolara po žrtvi. „Prvo sam samo uložio žalbu jer sam htio da sačekam eho“, kaže advokat. Kao stručnjak, Giemula je devedesetih godina savjetovao rusku vladu u pitanjima koja se tiču prava u vazdušnom saobraćaju.

„Smrt žrtava izazvana je time što ukrajinska vlada nije, suprotno svojoj zakonskoj obavezi, zatvorila vazdušni prostor do visine za putničke avione.“ Ukrajina to nije uradila kako ne bi izgubila „naknade za preletanja u milionskom iznosu“. Giemula računa da će se za šest mjeseci znati odluka o tome da li je predmet prihvaćen. Sud može žalbu da odbije, jer ona nije, kao što je propisano, najprije podnijeta u sudovima zemalja kojih se tiče.

Pet mjeseci je prošlo otkako je 17. jula, Boing 777 malezijske aviokompanije na putu od Amsterdama do Kuala Lumpura iznad regiona Donjeck – najverovatnije oboren. Svih 298 ljudi u avionu je poginulo. Ukrajina optužuje proruske separatiste, ali i Rusiju. „Putnički avion pogođen je raketom sistema vazdušne odbrane tipa 'Buk-M' koji je, kao i tim za opsluživanje, stigao iz Rusije“, rekao je predsjednik Ukrajine Petro Porošenko prošle nedjelje u Australiji. Rusija i separatisti takve optužbe odbacuju. U holandskom izvještaju navodi se da je MH17 izrešetan „brojnim malim objektima“.

Flugabwehrraketensystem Buk
Raketni sistem „Buk“Foto: picture-alliance/dpa

Pogrešna procjena avio-kompanija

Pitanje zašto je civilni avion letio iznad zone u kojoj se vode borbe, postavljeno je još u prvim satima nakon nesreće. To je, inače, uobičajena praksa – civilni avioni lete i iznad konfliktnih područja kao što su Irak ili Avganistan. Međunarodne vazduhoplovne organizacije ograđuju se od odgovornosti: države su te koje odlučuju o zatvaranju vazdušnog prostora. To je za DW potvrdio „Eurokontrol“ zadužen za nadzor evropskog vazdušnog prostora.

Poslije ruske aneksije ukrajinskog Krima, „Eurokontrol“ i drugi organi preporučili su da se iznad tog poluostrva ne leti. Neke aviokompanije promijenile su svoje rute izbjegavajući Krim, ali i dijelove istočne Ukrajine, a druge nisu mijenjale ništa pa tako štede i vrijeme i novac. Neke aviokompanije su očigledno pogrešno procijenile situaciju. „Ukrajina nije ratna zona, Krim je ratna zona“, citirao je Rojters portparolku tajlandske aviokompanije Taj ervejz internešnal. Pravno gledano, u istočnoj Ukrajini se ne vodi rat, vlada preferira da govori o „antiterorističkoj operaciji“.

Obaranje Antonova kao znak upozorenja

Giemula i neki stručnjaci, međutim, ukazuju na jedan događaj koji je trebalo Kijev da primora na zatvaranje vazdušnog prostora: 14. jula, tri dana prije nesreće MH17, kod Luganska je oboren transportni avion Antonov 26, na oko 6.500 metara nadmorske visine. To je bilo moguće samo uz pomoć „teškog protivavionskog raketnog sistema“, rekao je u intervjuu za zapadne medije jedan stručnjak iz Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stokholmu (SIPRI). Prethodno su separatisti više puta obarali ukrajinske borbene avione koji su letjeli niže od komercijalnih aviona.

Ukrajina je to uočila, ali se incident dogodio toliko blizu ruske granice da je Kijev prvo optužio Moskvu, a tek potom separatiste. Antonov 26 pogođen je „mnogo jačim oružjem koje je vjerovatno korišćeno sa teritorije Ruske Federacije“, rekao je ukrajinskom predsjedniku Valerij Heletej, tada ministar odbrane.

Nakon obaranja Antonova, ukrajinska kontrola leta podigla je zabranu leta sa 7.900 na 9.70 metara – dakle skoro do visine letenja civilnih mašina. Berlinski advokat Giemula u tome vidi dokaz da je Ukrajina znala da opasnost postoji. MH17 oboren je na visini od oko 10.000 metara. Zapadni vazduhoplovni eksperti, poput profesora Zigmara Štadlmajera sa austrijskog univerziteta u Lincu, smatraju da bi zabrana leta „bila efikasan način sprječavanja opasnosti od događaja koji nisu pod kontrolom ukrajinske vlade.“

Odlučujući sati prije nesreće

Neki posmatrači spekulišu da je Ukrajina možda pogrešno procijenila tehničke aspekte. Antonov 26 je relativno spora mašina sa propelerom koja leti brzinom od oko 440 kilometara na sat što je čini lakom metom. Moderni putnički avion leti na znatno većim visinama i dvostruko brže, a sporne oblasti u istočnoj Ukrajini preleti za nekoliko minuta.

Postoje jake indicije da je ukrajinska vlada neposredno pred katastrofu MH17 znala da separatisti imaju novo oružje. „Imamo informacije da su na ukrajinsku teritoriju dospjeli neki uređaji koji mogu da obore avion na velikim visinama. Među njima je i sistem 'Buk'“, rekao je 17. jula na konferenciji za novinare u Kijevu Andrej Lisenko, portparol ukrajinskog Savjeta bezbjednosti. „Mi znamo da je to teško naoružanje.“ Drugi izvori su to potvrdili, uključujući i reportera agencije AP.

Ukrajina je, dakle, imala na raspolaganju nekoliko sati da spriječi katastrofu Boinga na letu MH17 – pod uslovom da su svi organi brzo procijenili rizik i brzo reagovali.