Merkel je dio problema
Postoji li u EU uopšte ijedna druga tema o kojoj se trenutno raspravlja osim izbjeglica? Dužnička kriza nekolicine država je dugo godina privlačila pažnju svih, navodno je na kocki stajala sudbina cijele EU. Posljednji izvještaji koji govore o tome da su kreditori prolongirali isplatu pomoći Grčkoj, jer ona kasni s reformama, pokazuju da je ova tema još uvijek na dnevnom redu. Podsjećanje na problem Grčke pokazuje još nešto. U periodu od samo nekoliko sedmica dramatično je opao ugled koji je Angela Merkel uživala u Evropi.
Taj ugled, odnosno autoritet je stekla svojim djelovanjem tokom dužničke krize. Ona je bila oličenje poštovanja pravila, oličenje finansijske solidnosti, ali i napora da se očuva evropsko jedinstvo. Zbog toga je bila spremna da pristane i na kompromise. Nisu svi bili sretni zbog njene politike očuvanja stabilnosti državnih finansija. Ali čak i kritičari su uviđali da su "mamini" recepti imali efekta.
Ko odgovara za šta?
Sve to je važilo do kraja proteklog ljeta kada je Merkel na talas izbjeglica odgovorila s dvije fatalne rečenice: "Ne postoji gornja granica broja izbjeglica. Mi ćemo uspjeti da ih prihvatimo." Ona se i danas drži tih izjava. Povrh svega je Merkel objavila i selfije sa izbjeglicama, a Njemačka je donijela i odluku da se ne drži Sporazuma iz Dablina, kojim je regulisano da tražoci azila budu registrovani i podnose zahtjev za azil u državi EU u koju prvo stupe. U njenim očima, ograde protiv izbjeglica su ne samo beskorisne nego i neprihvatljive. Ona je slijeganjem ramenima reagovala na gubitak kontrole na državnim granicama. A povrh svega toga je stala pred sve ostale Evropljane i proglasila svoj lični stav jedinim koji je moralno ispravan.
Drugim riječima, evropski partneri bi trebalo da pomognu Njemačkoj da se prevaziđu posljedice politike za koju Merkel snosi dobar dio odgovornosti. Niko ne tvrdi da je Merkel kriva za talas izbjeglica. Ali ona ga je bez sumnje svojim djelovanjem bitno pojačala i time je u ovu situaciju uvukla i druge evropske države, protiv njihove volje.
Njemačka arogancija
Ponovo se pojavila njemačka arogancija - iako je riječ o borbi za jedan moralno vrijedan cilj. I tako je Merkel zbog toga na susretima sa svojim evropskim kolegama naišla na odbijanje i na to da joj se redom okreću leđa. Čak i oni malobrojni koji su uz nju, poput francuskog predsjednika Hollandea, podržavaju je samo verbalno.
Mađarski premijer Orban je izbjegličku krizu proglasio "njemačkim problemom" i podigao ogradu na granicama svoje zemlje. Nakon što je na izborima u Poljskoj primjetno skretanje u pravcu političke desnice, ne može se računati na podršku ni sa te strane. Čak i premijer Švedske Löfven se nalazi pod pritiskom da zatvori granicu. Od evropskog jedinstva nije više ostalo ništa. Svako pokušava da spasi svoju glavu, ne vodeći računa o tome hoće li to biti na štetu drugih.
Njemačka kancelarka može da vjeruje kako je, moralno gledano, u pravu, ali je ona ostala izolovana. Na polju finansija je mogla da progura svoje stavove jer je većina u EU vjerovala u njenu politiku, ma kolike žrtve je ta politika tražila. Ipak, svojom predstavom o bezgraničnom prijemu izbjeglica ona je protiv sebe okrenula ne samo većinu unutar Njemačke, nego i većinu u ostatku Evrope. U takvim uslovima ona ne može sprovesti svoje političke ciljeve.
Lična tragedija Angele Merkel je u tome da je na putu da proigra autoritet koji je stekla svojim dosadašnjim djelovanjem u EU.