Balkanska ruta: kočenje poželjno

Humani uslovi za izbjeglice, bolja komunikacija tranzitnih zemalja i prije svega zaustavljanje haotičnog priliva ljudi u bjekstvu. Plan od 17 tačaka predstavljen od strane Evropske unije, Nemačke i zemalja takozvane „Balkanske rute“, zvuči kao izjava o namjerama. Međutim, plan uključuje i neke brojke: 400 policajaca biće poslato da pomognu u Sloveniji i daju podršku Fronteksu u Grčkoj i na srpsko-hrvatskoj granici. Pored toga, duž „Balkanske rute“ trebalo bi da se obezbijedi 100.000 dodatnih mjesta za privremeni smještaj izbjeglica.

Plan je nastao na insistiranje Berlina, kaže srpski bloger i PR-stručnjak Mihailo Tešić. Između deklarisanog cilja Njemačke – da primi ljude i da obradi njihove zahtjeve za azil – i ograničenih kapaciteta zemlje, postoji veliki jaz: „Sada počinje politika odlaganja. Brisel i Berlin od balkanskih zemalja traže da uspore kretanje izbjeglica.“

Hronično nespremni

Stotine hiljada ljudi već je prošlo „Balkanskom rutom“. Balkanske države za to nisu bili pripremljene, mada su morale da vide šta im se sprema, kaže Lidija Čehulić Vukadinović sa zagrebačkog Fakulteta političkih nauka: Sa opravdanjima kao što su 'Mi nismo spremni ili tako nešto nismo očekivali', oni u Briselu ispadaju smiješni. Ni obični građani im to više ne vjeruju.“

Ona podsjeća na pokušaj političara da se u izbjegličkoj krizi međusobno nadmaše: Srbija je htjela da se pokaže humanijom od Makedonije, Hrvatska evropskijom od Srbije, Slovenija uređenijom od Hrvatske. Ali, gotovo svuda se vide ružne scene – izbjeglice koje spavaju na otvorenom ili policija koja koristi suzavac. „Ispostavilo se da nijedna od tih zemalja nije u stanju da sama riješi probleme. Dakle, saradnja na evropskom nivou je neophodna“, kaže Čehulić Vukadinović.

Svjetlana Slapšak je tu saradnju drugačije zamišljala. Čuvena antropološkinja iz Ljubljane ovog leta je pokrenula peticiju za uspostavljanje bezbjednog koridora iz Grčke u Njemačku – bez zaustavljanja, bez nepotrebne birokratije. „Ne isplati se razmatrati da li će i kada Njemačka dostići svoje granice. Tim ljudima je pomoć potrebna sada“, kaže Slapšak. „Na Balkanu, vidimo prosto srednjovjekovne scene, ljude koji pješke prelaze hiljade kilometara. To samo učvršćuje stereotipe koji i onako cirkulišu o Balkanu.“

Briselski planom izričito se poziva na bolju komunikaciju između zemalja duž rute. Do sada, komunikacije jedva da je bilo – umjesto toga, uzajamna optuživanja. Tako se u Sloveniji tvrdi da se Hrvatska ponaša kao ogromni auto-prevoznik, koji pridošlice samo transportuje dalje. Cinično je da je upravo to optužba Hrvatske upućena Srbiji. Kao rezultat tog spora, svi granični prelazi između dviju zemalja danima su bili zatvoreni za transport roba.

„To su male zemlje koje dijele krvavu prošlost“, kaže Čehulić Vukadinović. Politika trenutno svjesno pojačava neprijateljstvo, prije svega zato što se u Hrvatskoj uskoro održavaju parlamentarni izbori. „Zato se u Zagrebu često igra na srpsku kartu kako bi se prikupilo što više bodova kod nezadovoljnih nezaposlenih birača koji žele da čuju da su krivci za njihovu bijedu negdje drugdje. Beograd naravno radi to isto – tamo se igra na hrvatska kartu.“

Ograde kao mejnstrim

Zbog kontinuirane izbjegličke krize, eksperti vide rizik jačanja ekstremnih snaga u republikama bivše Jugoslavije. Političari desnog spektra u Srbiji i Hrvatskoj odavno govore kako će Evropska unija na Balkanu da pravi logore za migrante. Profesorka Slapšak nije iznenađena time da je odbijanje izbjeglica sve „popularnije“: „Dvadesetpet godina nakon raspada Jugoslavije doživljavamo ogroman pad kvaliteta života, rastuće socijalne nepravde i beznađe, a time i nestajanje zdravog razuma.“

Sve više i sve češće čuje se da se granice moraju ograditi. O tome recimo razmišlja bugarski premijer. Takođe, iz slovenačke vlade se čuje da podizanje ograde jeste opcija, a hrvatski premijer bi radije da pošalje vojsku na granicu sa Srbijom. Za srpsku blogerku Tešić to je postepeni razvoj: mađarska ograda je prvo bila neevropska i ksenofobična, a sada je ograda mejnstrim.

I sve to, mada su strahovi „zabrinutih građana“ Balkana iz jednog jednostavnog razloga potpuno neosnovani. „Izbjeglice ovdje ne žele da ostanu“, naglašava Tešić. „Onaj ko se uputio na tako težak put i stigao dovdje, taj se ne da zaustaviti.“