Makedonci protiv Makedonaca

Frankfurter Allgeimeine Zeitung (FAZ) članak o krizi u Makedoniji počinje napomenom kako se aktualni prosvjedi u Skopju svake večeri održavaju upravo ispred zgrade "Specijalnog tužiteljstva za gonjenje kaznenih djela povezanih s ilegalnim prisluškivanjima i njihovim sadržajima". FAZ podsjeća da su ti prosvjedi započeli nakon što je predsjednik Đorđe Ivanov u travnju najavio amnestiju za više političara protiv kojih je spomenuto Specijalno tužiteljstvo vodilo istrage, i to u slučajevima: "izborne prijevare, zloporabe moći, uplitanja u rad pravosuđa, korupcije, ucjenjivanja. Pomilovan je i socijaldemokratski oporbeni vođa Zoran Zaev, bez kojeg uopće ne bi bilo Specijalnog tužiteljstva", piše FAZ napominjući da je Zaev bio taj koji je u javnost iznio skandal prisluškivanja u okviru kojeg je vlada oko 20.000 osoba ilegalno prisluškivala, "i to u jednoj zemlju koja ima tek dva milijuna stanovnika".

Makedonija predstavlja "iglene uši" na Balkanskoj ruti

Upravo to je Zaevu donijelo tužbu, jer je objavljivanje ilegalnih snimki kazneno djelo, pojašnjava FAZ. "Međutim, procesi protiv Zaeva su bili samo sporedna fronta. Njegova 'bombama' nazvana objavljivanje su u temeljima uzdrmali ionako krhku makedonsku državu. Prije 15 godina je ta zemlja već jednom stajala na rubu građanskog rata između slavensko-makedonske većine i albanske manjine; sada Makedonci stoje nasuprot Makedoncima. Oporba govori o mafijaškom režimu, vlada o pokušaju puča. U tu sve žešću konfrontaciju su se uključile Europska unija i Sjedinjene Američke Države, kao i 2001. godine, kad je njihovim posredovanjem - kao i pritiskom - okončan etnički sukob", podsjeća FAZ, dodajući da je u ljeto 2015. uslijed skandala o prisluškivanju tako postignut dogovor o raspisivanju prijevremenih izbora u proljeće 2016., zajamčena je sloboda medija, dogovoreno uspostavljanje prijelazne vlade uz sudjelovanje oporbe i uspostavljanje Specijalnog tužiteljstva.

List napominje da je Zapadu stalo do toga da Makedonija bude stabilna, ne samo zato što ta zemlja predstavlja "iglene uši" na Balkanskoj ruti, već i zato što bi ta zemlja čitavu regiju mogla povući sa sobom u ponor, ističe ovaj list. Gotovo godinu dana nakon uspostavljanja Specijalno tužiteljstvo je gotovo jedina stvar koja je ostala od dogovora iz 2015. godine.

"Na svakodnevnim prosvjedima na majicama mnogih stoje slova SJO, što je makedonska kratica za Specijalno tužiteljstvo, a u kojima se vide siluete tri 'Charliejeva anđela'. To bi trebalo predstavljati Lenče Ristosku i njezine dvije kolegice koje redovito javnosti predstavljaju rezultate istraga Specijalnog tužiteljstva. Njih tri su idealna postava kao protuteža moćnim muškarcima koji vladaju makedonskom politikom: trezvene, energične i usto još zgodne žene. U očima određenog dijela stanovništva su te tri žene više od tužiteljica - one predstavljaju nadu u to da se njihova zemlja može osloboditi iz ralja jedne političke elite koja svoju dobrobit, izgleda, stavlja iznad zakona", piše FAZ.

Duboki razdor makedonskog društva

List donosi i stavove Đorđa Ivanova koji ističe da je aktualna atmosfera konflikta "djelo Specijalnog tužiteljstva". Ivanov smatra da ono vodi istrage selektivno, samo protiv vladajuće stranke i uvjeren je da se mafija ne treba tražiti u vladajućoj VMRO, "već kod socijaldemokrata": "'Kad su oni preuzeli vlast, državno vlasništvo su privatizirali na kriminalan način'. Zato oporba ne uspijeva pobijediti na izborima, pokušava na drugi način doći do vlasti, dodaje Ivanov", piše FAZ, napominjući da razgovor s Ivanovim vodi "duboko u razdor makedonskog društva, koji se provlači kroz obitelji, krugove prijatelja i susjedstva, kao i u nasiljem i teorijama zavjere obilježenu povijest Makedonaca čiji je identitet uvijek iznova stavljan u pitanje od strane njihovih susjeda na sjeveru, jugu i istoku."

Tako i ovaj put Ivanov ističe da je i aktualni makedonsko-makedonski konflikt "djelo snaga izvana", dodajući da je stvarni razlog frustracije mlade generacije činjenica da zbog, uglavnom, grčke blokade Makedonija ne napreduje na putu prema NATO-u i Europskoj uniji. "Makedonija je nekoć na Balkanu bila zemlja predvodnica po pitanju reformi. A, ako je vjerovati Nikoli Gruevskom, ona je to još uvijek", piše FAZ i dodaje da, iako Gruevski nije više premijer, mnogi smatraju da on iza kulisa i dalje vuče konce. "Kad je Gruevski došao na vlast, pratio ga je imidž pragmatičnog i liberalnog tehnokrata. Mnogi u Makedoniji okidač za njegov obrat vide u summitu NATO-a u Bukureštu u proljeće 2008. godine: do učlanjenja Makedonije u NATO, koje je važilo kao sigurno, nije došlo zbog grčke blokade. Čak i oporbeni vođa Zoran Zaev smatra: 'Ta vlada je imala dobar početak, teško su radili i bili atraktivniji nego mi. Razočarenje iz 2008. ih je promijenilo'."

FAZ se na koncu osvrće i na prosvjedni pokret i "šarenu revoluciju" te piše da taj pokret nema čvrstih struktura te da prosvjednici polako postaju umorni. Međutim "takvih faza opuštanja je uvijek iznova bilo u konstantnoj krizi u Makedoniji koja je počela već nekoliko godina prije Zaevih 'bombi'. I svaki put je sukob koji je uslijedio žešće buknuo nego ranije.

Diskoteke u albanskim "betonskim monstrumima"

"Jedna stvar koju Albanija ima napretek su vojne ustanove koje nikome više ne trebaju", piše u svome članku pod naslovom "Party u atomskom bunkeru" list Die Welt: "Oko 700.000 bunkera je albanski paranoidni komunistički diktator Enver Hoxha dao za stanovništvo izgraditi 70-ih i 80-ih godina iz straha od zapadnih agresora. No, taj klasni neprijatelj nikad nije stigao do Albanije. Četvrt stoljeća nakon pada komunista su mnogi od tih betonskih monstruma srušeni ili zatrpani. Ali većina tih gljivastih betonskih zdanja još uvijek se nalazi po zemlji. Neki bunkeri služe kao diskoteke, drugi kao spomenici, neki čak kao stanovi. Oni veći služe kao štale za ovce, barovi i restorani. Drugi su javni toaleti ili ih se restaurira za javnost. Tako bi i bunker komunističkog vodstva koji je bio stroga tajna trebao služiti kao turistička atrakcija. Radi se o posebnom primjerku, pet katova dubok na rubu glavnog grada Tirane, trebao je štititi vodstvo albanske vojske od nuklearnog napada. Taj bunker je prije dvije godine otvoren za javnost, ali iz financijskih razloga zatim ponovno zatvoren. Novo otvaranje je planirano ovog ljeta."

Die Welt piše da bi njegov manji pandan ispod ministarstva unutarnjih poslova u središtu Tirane, izgrađen početkom 80-ih, trebao biti pretvoren u muzej komunističke ere. Međutim, to kod nekih Albanaca nailazi na negodovanje, jer ne žele da se time glorificira komunistička prošlost zemlje. Stoga ta namjera u Albaniji ostaje i dalje "sporna", piše Die Welt.