Eurobondovi: Da ili ne?
2. april 2020
"Jedan za sve, svi za jednog." To je parola trojice mušketira (i d'Artagnana!) u romanu Aleksandra Dime (Alexandre Dumas). Ali Evropska unija nikad nije željela ići tako daleko i biti hrabra kao mušketiri.
Njen omiljeni moto je klauzula o (ne)podršci. Član 125. Ugovora o funkcioniranju Evropske unije isključuje da EU jamči za dugove zemalja članica.
Pitanje je samo, kako na najbolji način prebroditi veliku krizu: hrabrošću mušketira ili rezerviranom klauzulom o nepodršci?
Pritisak raste
Svakako, Evropska komisija je stavila na raspolaganje milijarde eura iz posebnih fondova, privremeno je pomjeren dozvoljeni prag budžetskog deficita i državnih dugova za zemlje eurozone a i Evropska centralna banka (ECB) je još više otvorila svoje kase. Ali je li to dovoljno?
Nije, kažu šefovi država i vlada devet zemalja eurozone: Francuske, Italije, Španije, Belgije, Irske, Portugala, Grčke, Slovenije i Luksemburga.
S obzirom na veliku krizu, oni pozivaju zajednicu da se zajednički zadužuje - putem takozvanih korona-obveznica. Obveznice su vrijednosni papiri sa fiksnom kamatnom stopom. "Imamo posla sa simetričnim eksternim šokom, za koji nije odgovorna nijedna zemlja a čije negativne posljedice svako mora trpjeti", kaže se u njihovom zajedničkom pismu predsjedniku Evropskog vijeća Charlesu Michelu.
Sjećanja na dužničku krizu
Formulacija "šok za koji nije odgovorna nijedna zemlja" izabrana je veoma pažljivo. Jer, korona-krizu treba razlikovati od dužničke krize u eurozoni, koja je započela nakon finansijske krize prije gotovo deset godina.
Tada su zemlje poput Grčke, Španije i Italije optuživane da su suodgovorne za finansijsku krizu zbog nesavjesnog upravljanja budžetom ili nedovoljnog bankarskog nadzora i provjere. Na finansijskim tržištima su vlade tih zemalja mogle posuđivati novac samo po visokim kamatama, tako da nisu imale manevarskog prostora za investiranje.
Čak su i tada zahtjevi za zajedničkim zaduživanjem i uvođenjem euroobveznica bili jako glasni. Njihove kamatne stope su znatno niže, jer za njih jamče i ekonomski jake zemlje.
Njemačka je bila najveći protivnik euroobveznica, a podržale su je Austrija, Holandija, Finska i Estonija. Oni su se pozivali na evropsku klauzulu o tome da EU ne jamči za dugove svojih članica i, u skladu s tim, kriznim zemljama poručili: Zašto bismo jamčili za vaše dugove, ako niste u stanju da dovedite u red svoje finansije?
Ne iz Berlina
Tada su se protivnici euroobveznica izborili za svoj stav. Umjesto eurobondova, stvoren je paket za spašavanje nazvan ESM (Evropski mehanizam za stabilnost). Ovisno o svojoj finansijskoj snazi, zemlje eura sudjeluju u temeljnom kapitalu ESM-a, koji zauzvrat po povoljnim uslovima uzima novac na tržištu kapitala i pozajmljuje ga kriznim zemljama.
Prednost konstrukcije: Članice ne snose odgovornost za sve, već samo za iznos svojih depozita (u slučaju Njemačke najmanje 190 milijardi eura). Pored toga, krediti se kriznim državama odobravaju uglavnom uz zahtjeve za vođenje politike štednje, čije se poštivanje nadzire.
Njemačka kancelarka Angela Merkel tada je bila protiv euroobveznica i zajedničkih dugova i danas je protiv toga. "Vjerujem da s ESM-om imamo krizni instrument, koji otvara mnoge mogućnosti koje ne dovode u pitanje osnovne principe našeg zajedničkog, ali odgovornog djelovanja", rekla je Merkel nakon samita EU prošle sedmice. Prema navodima finansijskih stručnjaka, ESM ima na raspolaganju oko 400 milijardi eura.
Italijanski premijer Guiseppe Conte, čija se zemlja trenutno posebno teško snalazi u korona-krizi, ne vjeruje u ovo rješenje. Na samitu je odbacio prijedlog da se ESM-a zatraži kredit, kao što to rade zemlje koje se nalaze u ekonomskoj krizi.
Velike krize, velika sredstva
"Šta uraditi? Da li svaka država članica želi ići svojim putem?", pitao je italijanski premijer Conte u intervjuu za prvi program njemačke televizije ARD u utorak navečer (30.3 2020.), pozivajući se na ogromni paket pomoći od dvije hiljade milijardi dolara s kojim SAD reaguju na koronsku krizu.
"Ako ne bude zajedničkog, brzog ozbiljnog i koordiniranog odgovora, Evropa će biti sve manje konkurentna, čak i na globalnom tržištu", rekao je Conte. Njemački porezni obveznici ne trebaju se bojati, poručio je italijanski premijer Nijemcima u najudarnijem terminu. Korona-obveznice ne znače da će oni "morati platiti i jedan euro na račun italijanskog duga".
Prije gotovo deset godina, za vrijeme dužničke krize i krize eura, njemačka vlada je mogla biti sigurna da većina vodećih ekonomista dijeli njeno mišljenje i odbacuje uvođenje euroobveznica. Sa korona-krizom to više nije slučaj.
"Evropa mora pokazati iza čega stoji"
Sedam uglednih ekonomista, među kojima šef Instituta za njemačku privredu (IW) Michael Hüther, bivši član ekspertske grupe koja daje ocjenu stanja privrede u Njemačkoj Peter Bofinger i šef Kielskog instituta za svjetsku ekonomiju (IfW) Gabriel Felbermayr javno se i na sva zvona zalažu za eurobondove.
"Jaki moraju pomoći slabima. Sada je trenutak kada sudbinska zajednica Evropljana mora pokazati na kojim pozicijama stoji ", kaže se u apelu vodećih ekonomista, objavljenom istovremeno u pet evropskih novina.
Zajedničko zaduženje od 1.000 milijardi eura u vidu obveznica bio bi "jasan znak da EU zajednički stoji u krizi. Ovaj signal se ne bi mogao prečuti. To bi značilo da svaka ugrožena zemlja ne bi morala pojedinačno moliti za pomoć, već bi Evropljani zajednički savladavali krizu", smatraju ekonomisti.
Za ove, inače veoma trezvene naučne eksperte, to zvuči kao zakletva mušketira: Svi za jednog, jedan za sve”. Do prije desetak godina, sam šef IW-a Hüther bio je kategoričan protivnik zajedničkih dugova.
Jednokratan potez?
Za ovaj potez postoji jedan istorijski primjer iz prošlosti, pojasnio je Hüther svoj stav u intervjuu za radio Deutschlandfunk. 1975. Evropska zajednica je izdala zajedničke obveznice za ublažavanje tadašnjeg naftnog šoka. "To očito nije bio problem u to vrijeme, zašto ne bismo mogli postupiti na isti način i u ovoj krizi?", pita jedan od vodećih njemačkih ekonomista.
Kancelarka Merkel i njeni ministri finansija i ekonomije vjerovatno bi odgovorili: Zato što 1975. u zakonu tadašnje Evropske zajednice nije postojala klauzula o (ne)podršci. I zato što bi Savezni ustavni sud vjerovatno oborio odluku o uvođenju korona- obveznica, pozivajući se upravo na tu klauzulu. I zato što su među stanovnicima Njemačke ogromne rezerve prema eurobondovima. I zato što sada postoji stranka Alternativa za Njemačku (AfD) koja je osnovana u dužničkoj krizi zbog otpora prema prevelikoj solidarnosti. I zato jer je vrijeme mušketira prošlo.