Koliko je bila katastrofalna misija u Afganistanu?

Nesvakidašnja situacija zabilježena je početkom novembra u zgradi jednog univerziteta na zapadu Frankfurta: policijski auto ispred vrata; na ulazu su kontrolirane torbe i lične karte; u sali za predavanja u oči upadaju policijski tjelohranitelji sa slušalicama u ušima - i visoki, kratko ošišani uniformisani muškarac u prvom redu. Riječ je o jednom od najviše rangiranih vojnika Bundeswehra koji je došao u Frankfurtski istraživački centar Globalni Islam (FFGI): Markusu Laubenthalu, zamjeniku generalnog inspektora Bundeswehra.

Razlog je provokativno naslovljena konferencija "Katastrofa u Avganistanu" i "Lekcija za budućnost?". Vojska, nauka i oni koji su pogođeni našli su forum za razmjenu mišljenja - neophodnu razmjenu, kako je naglasilo više govornika. Jer, neizvjesnost je velika. Da li je cilj „izgradnje nacije" u Afganistanu u osnovi bio previše ambiciozan? To pitanje Laubenthal postavlja publici, ali i samom sebi. Vođenje rata je funkcioniralo, naglašava afganistanski veteran. Međutim, "vojska je uvijek samo dio rješenja, ali ne i rješenje", zamišljeno kaže ovaj vojnik.

Šok i klimava slika o sebi

To što su talibani ovog ljeta, nakon povlačenja međunarodnih trupa, u roku od nekoliko dana uspjeli preuzeti vlast u Afganistanu, bez značajnijeg otpora afganistanskih oružanih snaga, koje su utemeljene uz mnogo strane pomoći, izazvalo je šok. I ono što nagriza korijene zapadnjačke slike o sebi: obuhvatna strategija izgradnje jedne države je propala.

Zašto se ovaj projekat pacifikacije, rekonstrukcije i modernizacije u Hindukušu, koji je rađen uz velike napore tokom dvije decenije, urušio čim su međunarodne trupe napustile zemlju, ne raspravlja se samo u Frankfurtu. Mnoge konferencije bave se angažmanom Njemačke u Afganistanu. U pripremi su opsežne evaluacije o tome u četiri ministarstva koja se bave Afganistanom.

Kada se Bundestag krajem avgusta raspravljao o misiji evakuacije Bundeswehra sa aerodroma u Kabulu, upravo su to tražili mnogi zastupnici: ne samo povlačenje, ne samo evakuaciju, ne uzimati u razmatranje samo ljeto 2021. godine, već cjelokupni angažman tokom skoro 20 minulih godina. Kancelarka Angela Merkel je također tražila odgovore na kritična pitanja. "Jer će od tih odgovora zavisiti koje političke ciljeve možemo realno sebi postaviti za buduće i trenutne misije u inostranstvu."

„Borba protiv pobunjenika naučena u Afganistanu"

Trenutno ih ima deset, objašnjava general-pukovnik Laubenthaler u Frankfurtu, s ukupno oko 3.000 uključenih vojnika Bundeswehra - većina njih je u Maliju. Afganistanski veteran naglašava da ono što Bundeswehr danas može učiniti u borbi protiv pobunjenika, naučio je u Afganistanu - uključujući pregovore i konsultacije s različitim etničkim grupama.

U Frankfurtu su još jednom rekapitulirane različite faze misije u Afganistanu. U suštini, jedna antiteroristička operacija mutirala je u operaciju promjene režima, zatim u stabilizacijsku misiju koja je uključivala i pokušaj izgradnje države. Još 2004. godine, NATO je formulirao ambiciozan cilj za svoje operacije u Hindukušu: „Nastanak sigurnog i stabilnog Afganistana sa široko zasnovanom, rodnom ravnopravnošću, multietničkom i potpuno reprezentativnom vladom".

Misija liberalne demokratije

"To je uslijedilo nakon razmišljanja koje je bilo vrlo popularno početkom 2000-ih", analizira Christopher Daase iz Hesenske fondacije za istraživanje mira i sukoba (PRIF): "Da je Zapad imao zadatak da posljednje bedeme diktature i zaostalosti misionira kako bi stvorio liberalne demokratije." Zaključak ovog politikologa iznesen u razgovoru za DW je otrežnjujući: "Afganistan je oproštaj od ove ideje. Ona ne funkcionira, čak ni sa mnogo utrošenog novca, sa mnogo žrtava i 20 godina teškog rada." Značajno je da je Daaseov rukopis govora za FFGI-konferenciju nosio naknadno dopisani naslov "Nemoguća misija".

Ali: ne treba se odreći svih vrsta stabilizacijskih mjera, upozorava frankfurtski politolog. Ponekad vojne operacije mogu biti nužne i također uspješne. Međutim, samo sa jasno definiranim ciljevima i određenim etapama do tih ciljeva, „na temelju kojih se može odrediti dokle se stiglo na putu do cilja. I: ako se ne postignu ti ciljevi, mora se biti spremno na podvlačenje crte i povlačenje trupa", Daaseov je zaključak.

Vjerovatnije je da će talibani imati većinu?

U Frankfurtu je misiju u Afganistanu posebno kritički ocijenio Ebrahim Afsah. Stavovi ovog stručnjaka za međunarodno pravo izoštreni su na temelju sopstvenog iskustva tokom više od deset godina rada u Afganistanu, u različitim međunarodnim organizacijama za izgradnju pravnih i administrativnih struktura. Afsahov deprimirajući rezime u vezi vojnog trijumfa talibana glasi: Izgleda da će talibanski politički projekat dobiti većinu kao politička elita u Kabulu. Liberalno-demokratski model nije naišao na dovoljno široku podršku u odnosu na islamski politički projekat.

Uprkos svim naporima, konstantira Afsah, koji predaje islamsko pravo na Univerzitetu u Beču, Zapad nije uspio uspostaviti funkcionalne administrativne strukture i efikasne borbene jedinice. Da se ne spominje njihovo održivo finansiranje kroz lokalne poreze i dažbine. "Pokušaj da se naše normativne preference instaliraju praktično preko noći u jednoj od najzaostalijih zajednica na svijetu bio je nemoguć od samog početka", rekao je Afsah za DW. Zbog toga Afsah u osnovi zagovara odvajanje od "udobnih, psihološki  ugodnih željenih pretpostavki" i da se pokuša "postizanje onoga što je praktično izvodljivo". Pri čemu to što je praktično moguće izvesti ne mora biti posebno lijepo.

Za Afganistance ili za Njemačku u Hindukušu?

Afsah smatra da je najveća životna laž Nijemaca u Afganistanu pretpostavka da su bili u Hindukušu kako bi nešto promijenili u Afganistanu. "U Afganistan se otišlo - to je tadašnji kancelar Schröder vrlo jasno rekao - da bi se izrazila apsolutna solidarnost sa Amerikancima", kaže Afsah. "Nama su Amerikanci potrebni zbog sopstvene sigurnosti. Mi nismo bili u Afganistanu zbog Afganistanaca, već na koncu zbog sebe."

Zamjenik generalnog inspektora Bundeswehra također je samokritično postavio pitanje u konferencijskoj sali u Frankfurtu, doduše manje oštro: "Jesmo li u Hindukušu htjeli braniti Njemačku ili Afganistan?"

Ubrzo nakon ovog pitanja, Laubenthal i njegova pratnja ponovo su otišli u pravcu berlinskog Ministarstva odbrane. Pitanje koje je on postavio ostaje bez odgovora. Ali proces suočavanja sa misijom u Avganistanu je počeo.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu