Kako se Bundesliga bori protiv nasilja u nogometu?

DW: Gospodine Gabler, koliko je danas siguran njemački profesionalni nogomet?

Jonas Gabler: Bundesliga je danas u međunarodnoj usporedbi vrlo sigurna liga. U 80-im ili 90-im godinama prošlog stoljeća je odlazak na njemačke stadione bio puno opasniji nego danas. Tada su huligani dominirali na tribinama, oni su određivali ton i na stadionu i oko stadiona. Doduše, i danas u Bundesligi imamo huligane, ali su oni svoje aktivnosti prebacili na neka druga mjesta. To znači da se oni dogovaraju i sukobljavaju izvan stadiona, i to ne nužno na dan utakmice.

Kako je Bundesliga uspjela postati tako sigurna liga, najgledanija u svijetu, s rasprodanim stadionima na kojima se među publikom viđa sve više žena, pa i cijelih obitelji s malom djecom?

Posljednjih desetljeća su poduzeti veliki napori po pitanju podizanja stupnja sigurnosti, puno se uložilo u stadione, sjetimo se samo da je Njemačka bila domaćin Mundijala 2006. Investiralo se i u socijalni rad. U međuvremenu u Njemačkoj imamo oko 70 takozvanih fan-projekata, radi se o socijalno-pedagoškom radu s nogometnim navijačima preventivnog karaktera. Nogometni savezi se jako trude po pitanju podizanja stupnja sigurnosti, i to zajedno s politikom i policijom. Nuspojava tih aktivnosti je ograničavanje sloboda navijača. Generalno mogu reći da je za sasvim normalne posjetitelje odlazak na stadion ekstremno siguran. Kad se radi o pripadnicima ultrasa ili o huliganima, to je onda naravno nešto opasnije.

Broj kaznenih djela u njemačkom profesionalnom nogometu je u posljednjih desetak godina prepolovljen, ali nasilja i dalje ima. Kako se na njega reagira?

Postupak je po tom pitanju standardiziran. U posljednjih 20-tak godina su usavršene tehnike video-nadzora, intenzivirane se kontrole na stadionima i oko stadiona, poboljšan je sigurnosni sustav na stadionu. A u slučaju kaznenih djela, evo jedan konkretan primjer sankcija. Postoji između ostaloga i instrument zabrane dolaska na stadion, ta zabrana onda vrijedi za sve stadione u Njemačkoj. Znači u trenutku u kojem policija pokrene istražni postupak, podaci o osobi protiv koje se vodi postupak dostavljaju se domaćinu utakmice i on može preventivno zabraniti toj osobi ulazak na svoj stadion. Ta zabrana u slučaju delikata u vezi s tjelesnim ozljedama u pravilu vrijedi tri godine, i to na saveznoj razini, znači za sve utakmice koje se igraju u Njemačkoj, ali i za sve domaće nastupe njemačke reprezentacije.

Koliko je u njemačkom klupskom nogometu važan dijalog klupskog vodstva s navijačima?

Dominantan cilj u njemačkom nogometu je upravo intenziviranje dijaloga s navijačkom scenom, i s etabliranim fan-skupinama, ali i s ultrasima. Preko tog dijaloga se navijačima želi komunicirati osjećaj odgovornosti za situaciju na stadionu koja je i na njima. To je i njihova odgovornost za sam doživljaj nogometa, za očuvanje nogometne kulture. Kod nas je statutima nogometnih saveza definirano da svi klubovi iz prve tri njemačke lige moraju voditi takve dijaloge s navijačima. U praksi to znači da oni klubovi koji se trude voditi računa o interesima navijača i koji ozbiljno shvaćaju potrebe navijača, na drugoj strani mogu u tom dijalogu i navijačima reći kad se ne slažu s nekim njihovim akcijama. Sasvim je drugačije kad između klubova i fanova postoji distanciran odnos. Kad se tu dogodi neki incident, i klubovi kažu da to nije bilo u redu, onda to fan-skupine, ultrase ili čak huligane baš i ne zanima puno. Puno je lakše riješiti stvari kad postoji dobar odnos dviju strana.

Bundesligaški klubovi već su prije nekoliko desetljeća počeli uključivati predstavnike navijačke scene u rad klubova. Predstavnici navijača, na primjer Borussije iz Mönchengladbacha, sjede za stolom kad se donose neke odluke…

To je put kojim se u Njemačkoj krenulo već koncem 80-ih i početkom 90-ih godina. Radi se spoznajama do kojih se došlo na području socijalnog rada. A to ne znači da navijači moraju nužno sjediti u upravi kluba, već znači da se mora jačati participacija, da se mladim ljudima treba dati osjećaj da sukreiraju, da suodlučuju. Kad se primjerice gradi novi stadion, to znači da fanovi sudjeluju u procesu odluke o tome kako će on izgledati. Rezultat tog načina rada je sasvim drugačiji osjećaj odgovornosti za taj prostor i za ono što se na stadionu događa. Ali rezultat tog koncepta je i činjenica da navijači sve više organiziraju, oni su u međuvremenu počeli formirati svoje interesne skupine, krovne organizacije koje zastupaju interese navijački grupa. Želja za participacijom i bolje organizacija fanova su temelj na kojem je moguće s klubovima diskutirati o normama ponašanja na stadionu i akcijama navijača. Ali to je proces koji traje jako, jako dugo…

U njemačkom nogometu je to međusobno povjerenje između klupskog vodstva i navijačkih skupina, koje je izgrađeno s vremenom, rezultiralo još jednim novitetom: profesionalni klubovi imaju i takozvane povjerenike za navijače. Što je njihov zadatak?

Upravo je instaliranje tih povjerenika za navijače odraz politike nogometnih saveza i mjera kojom se klubove takoreći želi natjerati da preuzmu odgovornost za svoje navijače i njihovu navijačku kulturu. U profesionalnim ligama svaki klub obavezno mora imati povjerenika ili povjerenike, koji funkcioniraju kao veza između klubova i navijačke scene. Tako se želi zajamčiti da klubovi vode računa o interesima navijača. Zauzvrat se klubovi nadaju da će navijačke skupine po načelu samoregulacije voditi računa o tome da sami navijači unutar fan-scene reagiraju na neke loše stvari, da upozoravaju na njih, da se te stvari kritički preispituje unutar same scene. Na primjer da se ne pretjera s uporabom pirotehnike, odnosno da se pritom ne ugrožava ljude.

Kad god se dogodi neki incident u svijetu nogometa ili tragedija kao ovaj tjedan u Ateni, u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i susjednim zemljama se automatski čuju populistički zahtjevi za rigoroznijim sankcijama, za strožim represivnim mjerama, iako već postoje zakoni za procesuiranje takvih kaznenih djela. Kako je to u Njemačkoj?

U Njemačkoj su smrtni slučajevi povezani s nasiljem nogometnih huligana srećom bili jako, jako rijetki, pogotovo na stadionima i oko stadiona. Praktički ih i nije bilo. Ali kad se nešto dogodi, i kod nas u Njemačkoj se odmah čuju apeli za rigoroznijim kaznama, strožim zakonima. Ali to nije potrebno, mi već sad imamo na raspolaganju sve pravne instrumente koji su nužni za procesuiranje i najtežih delikata, uključujući i eventualne smrtne slučajeve, odnosno ubojstva…

…ali u Njemačkoj je, ako sam Vas dobro shvatio, već nekoliko desetljeća fokus ionako na prevenciji nasilja u nogometu, a ne na represiji?

Tako je. Već se u 80-im godinama prošlog stoljeća fokus stavio na institucionalizirani preventivni rad. Već tada je odgovornim osobama bilo jasno da se nasilje iz nogometa neće moći iskorijeniti samo uz pomoć sankcija i represije. Represivne se mjere naravno moraju prakticirati, ali u kombinaciji s preventivnim radom. Tako su i krenuli fan-projekti. S vremenom su svi akteri shvatili da taj socijalno-pedagoški rad nije isključivo zadaća države, već da odgovornost imaju i sami klubovi, pa i policija, gradske vlasti i pravosuđe. Zato su klubovi i počeli instalirati, na primjer, povjerenike za navijače. I zato već nekoliko godina postoje i takozvane „stadionske alijanse", odnosno suradnja klubova, fan-skupina, lojalnih vlasti i policijskih snaga po pitanju organizacije nogometnih utakmica. Jedan od ciljeva te suradnje je smanjenje broja policajaca koji osiguravaju utakmice.

Je li po Vašem mišljenju uopće moguće u potpunosti iskorijeniti nasilje iz nogometa, kako to neki zahtijevaju?

Ja sam mišljenja da fenomen nasilja nije moguće u potpunosti iskorijeniti iz nogometa. Borba protiv nasilja je jedan kontinuirani proces, društvo se razvija, pojavljuju se novi izazovi, to sve treba pratiti, a po potrebi neke stvari i prilagoditi novonastaloj situaciji. Jer na koncu konca, nasilja ima i u društvu, a to se nasilje onda samo zrcali u svijetu nogometa. Nije to nasilje dakle nešto specifično za nogomet, mislim da ga treba promatrati kao društveni fenomen.

S Jonasom Gablerom je razgovarao Srećko Matić.

Jonas Gabler je njemački politolog, studirao je u Berlinu i Milanu. U svom istraživačkom radu se fokusira na participaciju i poticanje dijaloga između navijačkih skupina i nogometnih klubova. Objavio je nekoliko knjiga na temu navijačke i kulture nogometnih ultrasa. Jedan je od utemeljitelja i suvlasnika tvrtke KoFas, koja se specijalizirala za područje socijalnog rada u svijetu sporta.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu