NATO i istočna Evropa

U vrijeme komunističke diktature i Varšavskog pakta u Rumuniji je bio popularan vic koji kaže: Od svih susjeda Rumuniji je lojalan samo jedan - Crno more. Sada se, kako se čini, to promijenilo. Aneksija Krima od strane Moskve i rat na istoku Ukrajine doveli su do nemira na jugoistoku Evrope. Prije svega se Rumunija osjeća ugroženom i na samitu u Varšavi želi se založiti da se NATO obaveže na jačanje svog jugoistočnog krila, slično kao što je to uradio u Poljskoj ili u baltičkim zemljama. Crno more je odavno "rusko more" što se uvijek iznova može čuti u Bukureštu.

NATO ozbiljno uzima potrebe svojih članica sa jugoistoka Evrope. To ne pokazuje samo najavljeno prisustvo 4.000 vojnika na Baltiku i u Poljskoj. U Varšavi bi se trebala odobriti "odluka po mjeri" za region jugoistočne Evrope, rekao je generalni sekretar Zapadne vojne alijanse Jens Stoltenberg. Na samitu bi trebala pasti odluka da se Raketni odbrambeni sistem na jugu Rumunije stavi pod kontrolu NATO-a ali i odluka o osnivanju jedne multinacionalne brigade u toj zemlji.

Bez signala militarizacije

U razgovoru za DW, njemački general Heinrich Brauss, zadužen u Međunarodnom štabu NATO-a za odbrambenu politiku i planiranje organizacije vojske, pogodio je u srž problema. "Naša strategija zastrašivanja je, da se poslužimo jezikom NATO-a, usmjerena na 360 stepeni. Dakle na Istok, Jug ali i na Jugoistok. "Jasno je", rekao je Brauss, "da je prostor Baltika od velikog značaja, ali je isto tako jasno da Crno more ne može i ne smije biti more kojim dominiraju Rusi."

Katarzyna Kubiak i Wolfgang Richter, eksperti za sigurnost iz njemačke Fondacije za nauku i politiku ", su u intervjuu za DW pojasnili strategiju Zapadne vojne alijanse u istočnoj Evropi. "Mi ne možemo isključiti mogućnost da se pripreme za postavljanje Raketnog odbrambenog štita u Rumuniji i Poljskoj posmatraju u kontekstu mjera zaštite NATO-partnera na istoku Evrope, prije svega da se to tako vidi u Rusiji i zemljama u kojima se stacioniraju raketni šitovi. Konceptualno jedno sa drugim nema nikakve veze, iako vremensko poklapanje, sugerira nešto sasvim drugo, smatraju eksperti.

Kada bi iz Varšave bio odaslan i najmanji signal naoružavanja ili pokretanja trupa na prostoru Baltika, morali bismo se pribojavati ponovne militarizacije granica između NATO-a i Rusije, uvjerena su oba eksperta Fondacije za politiku i nauku. "Onda doduše ne bismo bili u Hladnom ratu ali bi nestabilnost dalje rasla i moglo bi doći do nove podjele Evrope".

"Sve je na Rusiji"

Wolfgang Ischinger, predsjedavajući Sigurnosne konferencije u Minhenu, je prilikom susreta sa stranim novinarima u Berlinu branio strategiju NATO-a u istočnoj Evropi. Prijeteću situaciju za partnere sa istoka Evrope, koja je nastala usljed dešavanja u Ukrajini i cijeloj toj regiji, nije prouzrokovao NATO. Moskva, po njegovim riječima, koristi ogromnu propagandnu mašineriju i "propagandne argumente". Nato je, dodaje Ischinger, na sigurnosne potrebe zemalja istočne Evrope reagovao "po mjeri". Četiri bataljona u Poljskoj i na Baltiku nisu protivrječni sporazumu između NATO-a i Rusije.

Ischinger od samita u Varšavi priželjkuje "uvjerljivo potvrđivanje mjera povjerenja" u pravcu Moskve. On međutim od ruske strane očekuje suzdržanost: "Rusija ne smije reagovati pretjerano na primjerene mjere NATO-a i ne smije sama pokretati spiralu naoružavanja. Na Rusiji je da prihvati ponudu za saradnju sa Zapadnom vojnom alijansom.

Na samitu će se NATO baviti još jednom temom. Pored odluka koje su najavljene kao "istorijske", očekuje se i jasan znak od Velike Britanije nakon Brexita. Ne pribojavaju se samo zemlje istočne Evrope da bi mogući izlazak Velike Britanije iz EU oslabio pozicije NATO-a na istoku. Vlada u Londonu ne smije sebe samu izolovati i ne bi bilo dobro da odustane od svoje važne uloge u NATO-u. Slabljenje Zapadne vojne alijanse bio bi pogrešan signal odaslan sa samita u Varšavi i relativizirao bi sve važne odluke.