Život za "peto godišnje doba"

Jedan od njih je Wicky Junggeburth, pravi "dečko iz Kölna" koji se čitave godine priprema samo za ove dane. Ovaj grad na Rajni je ipak njemačka metropola karnevala - makar i u mnogim drugim gradovima ovoga četvrtka (16.2.) počinje ludnica, odnosno "Weiberfastnacht" (ženska noć slavlja). Negdje se ovaj dan zove i "Weiberfaschnik" dok se u još jednoj "utvrdi" maškara Aachenu ovaj dan naprosto zove Fettdonerstag (masni četvrtak).

Ako se Wickya Junggeburtha pita što on vidi u karnevalu, odgovara pjesmom u kojoj se nabraja: ludovati, smijati se, pjevati, plesati, skakati i uz to podijeliti par poljubaca. On objašnjava: "Morate zaboraviti na sve brige na ograničeno vrijeme, a na Pepelnicu ionako mora sve završiti." Mnogi u Düsseldorfu, Aachenu, Mainzu i Bonnu, ali i u drugim krajevima Njemačke, od Frankfurta pa do Münchena, slijede ovaj recept i slavlje doslovce ne prestaje do utorka kasno u noć, dana uoči Pepelnice i početka posta pred Uskrs.

"Einmol Prinz zo sin"

Mnogi gradovi i u svijetu se hvale kako imaju najveću proslavu karnevala: osim onoga u Rio de Janeiru, razmjerno mirnog i elegantnog karnevala u Veneciji te bučnog u New Orleansu, i grad Rijeka u Hrvatskoj se često hvali kako spada u svjetske karnevalske metropole. Ipak, karneval u Kölnu sigurno spada među najveće: samo glavna karnevalska povorka na tzv. "crveni ponedjeljak" je duža od pet kilometara. Koliko točno, teško je reći, jer toliko je dugačka ukupna staza kroz grad, a prva vozila su već odavno na cilju prije nego što su se sva kola uopće uključila u povorku. A tu je riječ samo o "glavnoj" karnevalskoj povorci: dan prije, u nedjelju je tek nešto kraća, "mala" povorka škola i četvrti grada.

Naravno da je za sve karnevaliste najveća čast biti na glavnim kolima i to kao karnevalski princ. Ta čast je pripala Wicky Junggeburthu 1993. i nakon toga je napisao pjesmu o uspjehu svog života, "Einmol Prinz zo sin" - kako bi se na kelnskom dijalektu reklo "Jednom biti princ". Ta je pjesma prirasla srcu sudionicima karnevala pa se tako i danas još uvijek posvuda pjeva u vremenima karnevala.

Bosonogi kraljevi Kölna

Ni bivši princ karnevala u Kölnu ne zna točno objasniti zašto je baš njegov grad u čitavoj Njemačkoj pojam slavlja - ali je to tako. Grad su osnovali Rimljani prije preko 2.000 godina, tijekom vremena je bio pod okupacijom i Francuza i Prusa pa su tako u Kölnu ostale mnoge strane navike. Kelnski satiričar Konrad Beickircher smatra kako se tu "rimski stil života spojio s pariškim saviore vivre i pronašao plodno tlo na kojem su niknuli samopouzdanje stanovnika Kölna i njihov jezik".

Kelnski dijalekt je izuzetno važan, osobito u vrijeme karnevala. I najpopularniji muzički band čije pjesme u Kölnu ovih dana odzvanjaju sa svih strana pjeva u dijalektu. Band se zove "Bläck Fööss", što zvuči engleski, ali je to dijalekt i znači "bose noge". Harmut Priess, basist sastava "Bläck Fööss", objašnjava: "Mislim da je jezik još jedini ostao kao nešto tipično što se može naći u pojedinim gradovima i regijama. Trgovačke zone i trgovine već izgledaju svugdje jednako. Jedini preostali prostor na kojem možemo reći; to smo mi, on leži u jeziku." Oni nipošto nisu jedini sastav koji pjeva karnevalske pjesme u dijalektu, ali mnogi stanovnici grada su uvjereni da su oni pogodili i mentalitet ovog stanovništva.

Papirnati nos je normalan

Što je taj mentalitet? I tu Wicky Junggeburth ne nalazi prave riječi, ali se odgovor svakako baš u vrijeme karnevala susreće na svakom koraku: "Taj osjećaj koji stanovnike Kölna zahvaća u ovim danima, to se ne može objasniti, to se siše s majčinim mlijekom." Priznaje kako je to teško objasniti ljudima koji ne žive u ovom gradu: "Oni kažu; pa ovi već od siječnja idu naokolo maskirani s papirnatim nosom, to ne može biti normalno. Za nas je to normalno i ne sramimo se zbog toga."

Utoliko i muzičar Harmut Priess objašnjava da u Kölnu "peto godišnje doba" zapravo traje čitavu godinu - s izuzetkom posta pred Uskrs. "Nakon karnevala i na Pepelnicu stanovnici Kölna spavaju šest tjedana: pate za vrijeme posta i to se najbolje radi u dubokom snu. Ali na sam Uskrs građanin Kölna ustaje dobro raspoložen - i uz koju pjesmu onda slavi svoje buđenje?" Naravno: da mi je "Jednom biti princ" karnevala.

U Kölnu je to uglavnom tako - i mnogi im zavide zbog toga. Ovih dana u taj grad na Rajni dolazi preko milijun posjetitelja i redom nose svoje kostime u kovčegu. S druge strane, mnogim građanima Kölna je ova buka previše, pa zato svake godine najmanje stotinu tisuća stanovnika ovog milijunskog grada upravo ovih dana odlazi - na neko mirnije mjesto.

Autorica: Suzane Corda/Anđelko Šubić

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm