Žene moraju postati svjesne svoje moći
8. ožujka 2020Kada žena pogleda trenutna zbivanja u svijetu, mogla bi pasti u očaj. U Sjedinjenim Američkim Državama ni ove godine nijedna žena neće uspjeti doći na čelo te zemlje. U Afganistanu pak sporazum SAD s talibanima prijeti da žene ponovo vrati u najmračnija vremena. A u Europi šefica Komisije Europske unije Ursula von der Leyen, zbog otpora muških šefova vlada, nije uspjela realizirati svoj plan da u Komisiji postigne paritet muškaraca i žena.
Žene na vrhunskim političkim pozicijama i dalje su rijetkost širom svijeta. To se događa tako rijetko da se takve pojave medijski slave, poput izbora Sanne Marin za premijerku u Finskoj, koja nije samo žena, već je i mlada, te je dvostruki izuzetak. U velikoj većini parlamenata širom svijeta ženske zastupnice su još uvijek nekažnjeno u manjini, iako je to u suprotnosti s demokratskom idejom parlamenta kao odraza stanja u društvu.
Nove heroine kao uzori
Pa ni najmoćnijoj ženi na svijetu, Angeli Merkel, nije pošlo za rukom da u svojoj domovini Njemačkoj i u svojoj stranci Kršćanskoj demokratskoj uniji (CDU) uz pomoć kvote omogući ženama strukturalni i time trajni uticaj. Stoga ne bi trebalo čuditi kada se njen stranački kolega Friedrich Merz, koji bi tako rado želio postati sljedeći kancelar Njemačke, sada javno požali na diskriminaciju muškaraca i zatraži uvođenje izborne liste koja uključuje jednak broj žena i muškaraca.
Uprkos svemu tome: nešto se ipak promijenilo. Postoje žene koje se ne mogu gurnuti u političko zaleđe. Pored njih ne može proći nijedan muškarac. Žene poput Grete Thunberg, koja je prijeteću klimatsku katastrofu neopozivo postavila na globalni politički plan. Žene poput Carole Rackete, koja se zalaže za spašavanje izbjeglica i koja je prkosila talijanskom ministru unutrašnjih poslova. I žene poput Emme González, koja se bori za uvođenje strožijih zakona o oružju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nove političke heroine su mlade, ljute i pokreću stvari - u izvanparlamentarnoj opoziciji. One su suprotnost muškarcima poput Donalda Trumpa, Vladimira Putina i Jaira Bolsonara. One žele postići nešto, bez da same streme ka dolasku na vlast. I one podnose osobne žrtve: mržnja koja je protiv njih usmjerena, posebno od strane muškaraca, beskrajna je i enormno opterećujuća. Ali upravo ih kvaliteti kojim one to podnose pretvara u osobe u koje se polažu nade za afirmaciju jedne nove, drugačije politike. To ih pretvara i u uzor za mlade žene širom svijeta.
Iako je još uvijek previše djevojčica u svijetu, zbog svog spola, isključeno iz obrazovnih procesa, UNESCO je i tu zabilježio pozitivna kretanja: U mnogim regijama Azije, arapskim zemljama i Latinskoj Americi žene su pobjednice u obrazovanju. Tamo gdje se imaju priliku obrazovati se, žene su u prosjeku bolje kvalificirane, jače motivirane i imaju veću socijalnu kompetenciju od svojih muških vršnjaka. Te žene teže ka društvenoj i političkoj participaciji. Malo po malo, one se uspijevaju izboriti za veću autonomiju. A gdje god su pravno jednake, žene se brinu da ta prava ne budu samo prazne priče.
Bez žena se više ne može pobijediti
Politika protiv žena se ne može više tako lako provoditi. Čak i najuvjereniji mačoi u sjedištima stranaka znaju da se bez glasova žena više ne mogu dobiti nijedni izbori. Oko njih se mora potruditi, kako političkim sadržajima, tako i kandidatkinjama. Jer žene biraju žene - ako imaju izbor. To u Njemačkoj nitko ne zna bolje od CDU-a koji je sa Angelom Merkel među ženskim biračima uspio maksimalno poentirati.
Zato žene moraju postati svjesne svoje moći. I one moraju kažnjavati politiku koja ih ne uzima u obzir. Konzekventno. Na to ih obvezuje pravo na učešće na izborima - pravo za koje su se žene dugo grčevito borile i još uvijek se moraju boriti. Tako da mali koraci unazad ne postanu veliki. I kako bi se išlo naprijed. U interesu žena širom svijeta.