Nepotrebna provokacija na obje strane
1. srpnja 2019
U Njemačkoj kapetanicu privatnog broda Sea Watch 3 brojni političari i istaknute javne osobe, pa čak i savezni predsjednik, slave kao junakinju. U Italiji ju smatraju više kriminalkom. Što je točno? Odgovor je vjerojatno negdje u sredini.
Rizični manevar pristajanja u luci, pri kojem je kapetanica broda Carola Rackete svojim brodom oštetila jedan policijski brod, mora imati kaznene posljedice. Ali, ne može se ignorirati ni njezino nastojanje da ljude koje je spasila na morskoj pučini preveze u sigurnu luku. Talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini je nedopušteni ulazak Carole Rackete u luku Lampedusu nazvao "činom rata" ili piratstvom, što je s obzirom na pomorsko pravo potpuno neodrživo. Nastojanje udruge Sea Watch, privatne humanitarne organizacije sa sjedištem u Berlinu, da talijanskog ministra unutarnjih poslova i njegovu krutu protumigracijsku politiku izvrgnu ruglu, zasad nije uspjelo.
Salvini likuje
Vješti populist Salvini sa zadovoljstvom je prihvatio provokaciju i naravno zna kako biračima u Italiji može prodati tvrdnju da je odbijanjem ljudi spašenih iz mora potpuno u pravu. Po njegovoj čudnoj interpretaciji on tako Italiju brani od napada jednog njemačkog broda i dobroćudnih naivaca iz Sjeverne Europe.
Kapetanica i dužnosnici te nevladine organizacije morali su znati da političko odmjeravanje snaga s Matteom Salvinijem ne mogu dobiti jednom takvom provokacijom. Neizravno oni time pomažu tom desnoradikalnom talijanskom političaru da i dalje učvršćuje svoje nehumano držanje i unutar Europske unije. Sad se čovjek može samo nadati da će talijansko pravosuđe voditi računa o razmjernosti sredstava i da će kapetanica broda biti kažnjena samo novčanom kaznom, a da neće završiti u zatvoru.
Nije prvi put da brodovi privatnih organizacija za spašavanje budu zaplijenjeni. Jedan drugi njemački brod stoji zaplijenjen u luci u Valletti na Malti. Nije samo Italija radikalno promijenila svoje držanje prema tim privatnim aktivistima za spašavanje izbjeglica, koje je Europska unija nekoć pozdravljala. Članice EU-a općenito nastoje zadržati izbjeglice u Libiji ili ako je moguće da ih libijska obalna straža vrati nazad u Libiju. Svoju vlastitu misiju "Sophia", koja je djelovala izvan libijskog teritorijalnog mora, Europska unija je obustavila. Nade polaže u zastrašivanje.
Nesposobni EU
Da još uvijek postoje privatni brodovi koji spašavaju migrante s plastičnih čamaca i žele ih dovesti u Europu ne uklapa se u koncept EU-a. Nastojanja da se za te slučajeve stvori sustav raspodjele u kojem bi sudjelovale sve članice EU-a ne uspijevaju već godinama zbog otpora zemalja koje su dalje od Sredozemnog mora. Raspodjela je za pojedinačne brodove uspijevala u prošlosti samo zahvaljujući spontanoj spremnosti malog broja zemalja da prihvate te izbjeglice iz humanitarnih razloga. To trajno cjenkanje s izbjeglicama koje se održava između glavnih gradova članica EU-a ne može biti trajno, jer ga se ne može kalkulirati.
Za ljude koji su još bili na brodu Sea Watch 3 već odavno su postojala obećanja pet zemalja da će ih primiti. Talijanski ministar unutarnjih poslova Salvini je, dakle, mogao izbjeći cijelu tu dramu. Ali, u njegovu strategiju se uklapa to da se pokaže kao branitelj talijanske suverenosti. Sad kad su ti ljudi na Lampedusi Salvini ih želi, mimo svih propisa EU-a, bez utvrđivanja njihovog identiteta, odmah poslati u Njemačku, Francusku, Finsku, Portugal i Luksemburg. Time je programirana nova svađa, koju bi Salvini mogao iskoristiti za jačanje svoje popularnosti.
Komu sve to koristi?
Iz slučaja Sea Watch 3 morale bi biti izvučene dvije pouke: takve spektakularne prosvjedne akcije u biti malo donose, one više koriste protivnicima migracije. I Europska unija mora pod hitno stvoriti jedinstven sustav raspodjele kako bi izbjegla takve sukobe. Ali, nema puno nade da bi se to moglo uskoro dogoditi. Fronte unutar Europske unije su previše krute.
Ah da, tu su još i izbjeglice i migranti koji još uvijek pokušavaju uz pomoć krijumčara napustiti Libiju. O njihovoj sudbini se i dalje malo zna jer Europa nakon ukidanja vlastite misije spašavanja i s obzirom da samo rijetki privatni brodovi još sudjeluju u spašavanju, uopće ne zna koliko ljudi se utopi pri pokušaju da dođu u Europu. Na to upozorava ne bilo tko nego povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice.