Što će Francuzi u Maliju?

Potpuno je neizvjesno koliko dugo će trajati vojni angažman Francuske u Maliju. Činjenica je da ovu regiju treba dugoročno stabilizirati kako bi se spriječilo širenje radikalnih islamističkih pokreta. Zbog toga Društvo za ugrožene narode (STP) zahtijeva predstavljanje realnog plana, jer, kako kaže Ulrich Delius iz STP-a, „islamisti će iskoristiti svoju staru taktiku i brzo se povući u nedostupne planine i pećine kako bi se pregrupirali".

Službeno, za Pariz pitanja sigurnosti stoje u prvom planu. Francuska vlada intervenciju opravdava namjerom da na vrijeme spriječi mogućnost da pobunjenici u zapadnoj Africi postanu prijetnja Europi. „Francuska strahuje da bi Mali, ako tamo nastane islamska država, mogao postati mjesto za povlačenje i obuku islamističkih terorista“, objašnjava Katrin Prodano iz Njemačkog društva za vanjske odnose (DGAP). Osim toga, kao bivša kolonijalna sila, Francuska sebe vidi izloženom velikom riziku od mogućih terorističkih napada. Na primjer, radikalni islamisti u Maliju, od 2010. u zatočeništvu drže četiri radnika francuskog nuklearnog koncerna Areva. Osim toga, teroristička mreža Al-Kaida sada prijeti daljnjim otmicama i napadima u Francuskoj, kao i na oko 5.000 francuskih državljana u Maliju.

Nafta i uran

Međutim, ne radi se samo o potencijalnim terorističkim prijetnjama. „Dugoročni interes Francuske je usmjeren na prirodne resurse na području Sahela, posebno na naftu i uran koje francuski nuklearni koncern Areva već desetljećima crpi iz susjednog Nigera“, kaže Katrin Prodano. „Međutim, proći će dosta vremena dok se ne počne sa iskorišćavanjem prirodnih bogatstva u Maliju – ova vojna intervencija ima prvenstveno sigurnosno - političke ciljeve“, kaže Prodano za DW. Ulrich Delius podsjeća na francuski napad na Libiju od prije dvije godine. „Za Libiju su naravno bile zainteresirane mnoge zemlje, prije svega zbog nafte. U slučaju Malija je drugačije“, kaže ovaj stručnjak za Afriku i dodaje kako sada Pariz slijedi konkretne strateške ciljeve.

Za Francusku je angažman u Maliju dvosjekli mač: s jedne strane postoje sigurnosni i ekonomski interesi, s druge strane, postoji opasnost da bude proglašena neokolonijalnom silom. Francuska se pritom oslanja na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a iz prosinca 2012. „Postoji i jedan obrambeni sporazum između Francuske i Malija, koji je napisan baš za ovakve slučajeve“, kaže Aleksandar Stroh, znanstveni suradnik na njemačkom Institutu za globalne i regionalne studije (GIGA). Francuska svojim angažmanom dakle ispunjava zahtijev vlade Malija po pitanju zaustavljanja marša pobunjenika prema glavnom gradu.

Suprotnosti u unutarnjim političkim pitanjima

Francuski predsjednik Fracoise Hollande pritom iz vida ne smije ispustiti ni domaću političku scenu. Tijekom izborne kampanje on je najavio povlačenje vojnika iz Afganistana. I to je ostvario. Vojnom operacijom u Maliju mogao bi narušiti svoj kredibilitet. Osim toga, ni budžet mu ne ostavlja mnogo prostora za manevriranje, što znači da za skupe akcije u inozemstvu zapravo nema sredstava.

No, Francuska ne želi sama bilo što činiti u Maliju i apelira na multilateralnu intervenciju na čijem će prednjem frontu biti afrički vojnici. Vijeće sigurnosti UN-a odobrilo je intervenciju. Europska unija obećala je obuku za vojsku Malija - a to je važno za Pariz, jer to znači podjelu posla i podršku iz Bruxellesa.