Mali - podijeljena zemlja

Pojas Sahel presijeca afrički kontinent od Senegala na zapadu, do Roga Afrike na istoku. Sahel je zapravo granica Sahare i plodnijeg područja Sudana na jugu. Osim što važi za najsiromašniji dio svijeta, Sahel je poznat i kao područje bezvlašća u kojem državni zakoni ne postoje ili se postojeći zakoni ne poštuju. Stanovništvo ovdje živi po nekim svojim pravilima.

Država na izmaku snaga

Pojas Sahela presijeca i Mali, zapravo njegov sjever koji je s južnim dijelom povezan tankim pojasom. Ova država je dugo bila demokratski uzor u Africi; ustav, višestranački sustav i narodna skupština – sve te institucije u Maliju djeluju desetljećima. Ali njihova budućnost je upitna. „Puč protiv predsjednika je predstavljao inicijalno paljenje za daljnji razvoj događaja“, kaže Peter Heine, profesor islamistike sa Sveučilišta  „Humboldt“ u Berlinu. Predsjednik Amadou Toumani Touré otjeran je sa vlasti prošlog ožujka.

Vojska, koja je preuzela svu vlast u zemlji, tvrdila je kako je Touré nesposoban da bi vodio zemlju i da se suprotstavi Tuarezima koji su dizali pobune na sjeveru države. U trenutku prevrata, Mali se nalazio pred izborima – Tureov mandat ionako bi se završio kroz nekoliko tjedana. U vakuumu vlasti koji je nastao, dogodilo se upravo suprotno od onoga što je vojska željela: Tuarezi sa sjevera zemlje udružili su se s terorističkom mrežom Al Kaida islamskog Magreba. Ubrzo su islamisti preuzeli dirigentsku palicu i sada Tuarege i njihove interese više nitko ni ne spominje.

Rat u Libiji donio naoružanje

Al Kaida Magreba i slične grupe poput Ansar Dine dominiraju regijom jer su državne vlade i vojske previše slabe. Također, islamisti kontroliraju trgovinu narkoticima, a mnogo novca utrže i otkupninama iz otmica. „Pojedine vlade isplaćuju ogromne sume kako bi njihovi građani bili oslobođeni“, kaže Peter Pham, stručnjak za Afriku u američkom trustu mozgova „Atlantic Council“. On tvrdi da je i pad Moamera Gadafija doprinio jačanju terorista – plaćenici iz pojasa Sahela, koje je Gadafi godinama financirao kao plaćenike u samoj Libiji, sada su se vratili u svoje države teško naoružani i s bogatim ratnim iskustvom. „Od početka rata u Libiji, teroristi u Maliju dobili su mnogo naoružanja, a ima i mnogo boraca koji traže novi posao“, objašnjava Pham.

Profesor Peter Heine vjeruje da će terorističke grupe koje sada kontroliraju sjever Malija u međuvremenu proširiti utjecaj i na susjedne zemlje. „Možda ćemo dobiti potpuno bezakonje u tom dijelu Afrike. Treba očekivati i pojačano otimanje talaca i proizvodnju droge.“ Otjerani predsjednik Amadou Touré je za francuski „Le Monde“ rekao kako „na sjeveru Malija nema ničega“ – ulica, bolnica, škola, a svakodnevica je svedena na preživljavanje. „Mladi ljudi sa sjevera nemaju šanse za osnivanje obitelji i normalan život. Izlaz pronalaze u krađi automobila ili krijumčarenju droge“, naveo je Touré. U takvoj situaciji, islamistima nije teško pronaći „radnu snagu“ za svoje ciljeve.

Što je cilj intervencije UN?

Duboko ukorijenjene probleme Malija teško će riješiti i intervencija Plavih kaciga koju je Savjet sigurnosti odobrio krajem prošle godine. „Da li je cilj da se Al Kaida Magreba protjera sa sjevera Malija? Ako jest, kuda ih protjerati?“, pita se socijaldemokrat Hans-Ulrich Klose iz Odbora za vanjsku politiku u Bundestagu. Klose smatra da se, prije eventualne intervencije, mora jasno odrediti cilj. Afganistan je opomena za svaku sljedeću misiju protiv terorista, a tamošnje iskustvo je pokazalo da je borba protiv gerile nemoguća na velikom prostoru koji nudi mnogo pribježišta.

S druge strane, bez intervencije sigurno neće biti bolje. „Građani Malija priželjkuju europsku pomoć jer ne vide mogućnost da njihova vojska nešto učini“, kaže Charlotte Heyl iz instituta GIGA. „Vojska Malija trenutno je preokupirana sama sobom i internim sukobima. Također, bez europske pomoći, ta vojska će ostati poluamaterska“, dodaje ona. Uostalom, vojska Malija broji svega 7.350 aktivnih vojnika što ni izbliza nije dovoljno za borbu protiv dobro organiziranih islamista.