Sličnosti i razlike francuske i njemačke desnice

Kada je Alternativa za Njemačku na izborima u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern "od prve" osvojila 21 posto glasova, prestigavši CDU, Marine Le Pen je poslala poruku preko Twittera: "Patrioti iz AfD-a su pregazili stranku Angele Merkel. Čestitam."

Marini Le Pen ustvari i nije potrebna podrška izvana. Ona na izborima ionako bilježi uspjeh za uspjehom. Na izborima za Europski parlament njena Nacionalna fronta je čak osvojila najviše glasova, što ranije nije bio slučaj. Njen otac Jean-Marie Le Pen je 2002. godine na spektakularan način ušao u drugi krug predsjedničkih izbora, ali su birači raznih političkih opcija nakon toga zbili redove i Jacques Chirac je dobio uvjerljivu podršku za dužnost predsjednika. Za ogromnu većinu Francuza je antisemit Jean-Marie Le Pen bio neprihvatljiv. Plinske komore nacista je nazivao "samo detaljem povijesti Drugog svjetskog rata".

Kada je njegova kćerka Marine 2011. preuzela predsjedanje strankom, ona je oca malo po malo gurala na marginu, a potom i isključila iz stranke. Nakon toga su njene izjave postale umjerenije - i tako je došla do uspjeha.

Strah od globalizacije

Njeni politički stavovi uglavnom su i dalje radikalni. Ona želi ponovno uvođenje nekadašnje francuske valute franka, izlazak iz NATO-a i referendum o članstvu u EU-u. Odluka Britanaca da napuste EU za nju je vjetar u jedra. Ona zagovara da se bitno smanji socijalna pomoć strancima u Francuskoj, da se francusko državljanstvo stječe na temelju porijekla ili posebnih zasluga, a ne tako što se netko "samo" rodi u Francuskoj.

Biračima Nacionalne fronte, AFD-a u Njemačkoj i drugih desničarskih stranaka širom Europe zajednički je strah od globalizacije i od gubitka utjecaja njihovih država, ističe većina stručnjaka. Izbjeglička kriza je samo pojačala te strahove. Francuski istraživač radikalizma Nicolas Lebourg vjeruje da populisti profitiraju od istovremenog izbijanja više kriza, od izbjegličke preko financijske pa do krize zbog neizvjesne budućnosti EU-a.

Prema riječima Jean-Dominiquea Giulania, predsjednika zaklade Robert Schuman u Parizu, glasovi birača za desne populiste su posljedica nedostatka vjerodostojnih odgovora Europske unije i prosvjed protiv država koje ne mogu pronaći rješenja za pitanja koja muče građane. Pitanje procesa useljavanja i pitanje identiteta, tvrdi Giulani, postale su velike teme kojima su se pozabavili desni populisti.

Le Pen su potrebni međunarodni kontakti

Njemački AfD se do sada držao na distanci od Nacionalne fronte. Zastupnik AfD-a Marcus Pretzell se doduše pridružio klubu zastupnika Nacionalne fronte u Europskom parlamentu. Njegova životna suputnica, predsjednica AfD-a Frauke Petry, ipak se još nije sastala s Marine Le Pen.

Francuskinja Claire Demesmay iz Njemačkog društva za vanjsku politiku vjeruje da "AfD ne može dobiti mnogo glasova u Njemačkoj ako se približi Nacionalnoj fronti". Ova francuska stranka Nijemcima izgleda kao radikalna desnica. Stranka koja se dovodi u vezu s antisemitizmom "ne može prikupiti nove glasove". Ipak, ako se pogledaju teme kojima se bave i njihovu orijentaciju, ove stranke imaju zajedničkih točaka, navodi Demesmay.

S druge strane, za političarku koja pretendira da postane predsjednica Francuske je bitno pokazati "da ima međunarodne kontakte i uživa izvjestan politički ugled u inozemstvu - u što se ubraja i Njemačka". Nacionalna fronta u svom programu zagovara savez između Rusije, Francuske i Njemačke, kako bi, po riječima Demesmay, na taj način zajednički došli u poziciju svjetske sile i lidera. Partner za taj projekt unutar Njemačke je AfD.

Druge stranke preuzimaju programski sadržaj Nacionalne fronte

I dok u Njemačkoj utjecaj AfD-a raste, ali je još uvijek mali, Marine Le Pen 2017. želi useliti u predsjedničku palaču. Ankete pokazuju da bi ona mogla ući u drugi krug izbora, a možda u prvom krugu dobije i najveći broj glasova. Sve ovisi o tome tko će biti njeni protukandidati. Za aktualnog predsjednika Françoisa Hollandea se tvrdi da nema šansi za reizbor, ali se one u ovom trenutku ne daju ni bilo kojem drugom socijalistu.

Sve ovisi o tome tko će biti kandidat konzervativnih republikanaca. Ukoliko oni kao kandidata istaknu bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja, onda bi Le Pen osvojila više glasova od njega već u prvom krugu - tako barem pokazuju ankete. Ankete pokazuju da bi veće šanse imao umjereni Alain Juppé, koji važi kao ozbiljan političar. Većina analitičara očekuje rasplet događaja kao i 2002. Otac Marine Le Pen je tada uvjerljivo izgubio u drugom krugu izbora. Čak i uvjereni ljevičari bi u tom slučaju, naravno uz škrgutanje zubima, birali kandidata konzervativaca. Stoga u Francuskoj postoji i politička računica da će onaj tko bude kandidat konzervativaca automatski biti i onaj tko će 2017. postati francuski predsjednik.

I Claire Demesmay vjeruje da su šanse Marine Le Pen za pobjedu na predsjedničkim izborima "ravne nuli". Mnogo vjerojatnije je da će neke stranke preuzeti neke ideje Nacionalne fronte, što se već događa. "To je ustvari istinska opasnost koja prijeti", navodi Demesmay.