Španjolske reforme bez mnogo učinka

Posljedice financijske krize u Španjolskoj proprimaju sve dramatičniji zamah. One se osjećaju čak i tamo gdje donedavno takoreći kriza i nije bila toliko osjetna. Primjerice, u madridskoj četvrti Tres Cantos u kojoj uglavnom živi bolje stojeća srednja klasa. No, čak i oni u međuvremenu sve češće odlaze po pomoć u organizacije poput Crvenog križa gdje mogu dobiti besplatni topli obrok ili neku drugu pomoć.

Krizu najviše osjećaju mladi

„Prije su k nama dolazili prije svega stranci, no sada sve češće dolaze i Španjolci“, kaže Laura Tejedor, jedna od suradnica ove organizacije. Među njima je najveći broj onih siromašnijih, nezaposlenih ili pak onih koji malo ili slabo zarađuju. „I meni je zbog krize potrebna pomoć. Radim kao čistačica, no prije sam dovoljno zarađivala. Sada se to promijenilo. Prije sam radila pet dana u tjednu, no sada od pet domaćinstava imam još samo dva. Drugi su mi otkazali jer si moju pomoć više ne mogu priuštiti. Trenutno zarađujem svega 500 eura pa mi naravno treba pomoć. I trebat će mi toliko dugo dok ne pronađem neki novi posao“, kaže jedna mlada Španjolka.

Krizu u Španjolskoj najviše osjećaju mladi. Trenutno je svaki drugi među njima nezaposlen, a perspektive da se ova situacija uskoro promijeni su vrlo slabe. Španjolska vlada je početkom proljeća ove godine počela doduše primjenjivati određene reforme, no sada, blizu pola godine kasnije, mora se reći da one nisu unijele očekivane promjene a niti pokazale neki pozitivan učinak.

Rekordna nezaposlenost

One su se između ostalog ticale određenih promjena na tržištu rada. Do tada se ono u Španjolskoj moglo podijeliti u dvije grupe. U jednoj su se nalazili stalno zaposleni, s ugovorima koje poslodavac u slučaju ako je želio prekinuti, to mogao i učiniti ali samo uz isplatu enormnih svota odštete. U drugoj grupi su bili oni bez stalnih radnih ugovora, praktikanti, radnici na određeno vrijeme.

Reforme koje je uvela vlada smanjile su iznose odšteta na minimum, budući da se znalo često dogoditi da poduzeća moraju otići pod stečaj samo zato jer nisu u mogućnosti isplatiti odštetu svojim radnicima koje zapravo više nisu mogle zapošljavati. S druge strane, reforme su usmjerene na jačanje motivacije zapošljavanja poduzeća mladih ljudi i to putem uvođenja raznih premija. „Promjene u poduzećima trebaju jačati fleksibilnost kako bi se lakše usmjerilo na potrebe gospodarske situacije. Poslodavci i zaposlenici bi se ovako lakše i brže mogli i morali prilagoditi promjenama…“ rekla je primjerice ministrica rada Fatima Banez.

No, obzirom na najnoviju brojku od oko 5,7 milijuna nezaposlenih, što je najveći broj u posljednja tri desetljeća, mora se ipak zaključiti kako kriza odnosi svoje – sa ili bez reformi, Španjolska se nalazi u recesiji i bez pomoći izvana teško da će se iz nje izvući.