Šešelj muti odnose Hrvatske i Srbije - ali ne na duge staze

Iako je trenutno u žiži interesa javnosti, pitanje je koliko će se Vojislavu Šešelju i njegovim izjavama pridavati značaj kada prođe bura koju je nakon što je pušten iz zatvora izazvao u odnosima Hrvatske i Srbije. U ovom trenutku vođa radikala, međutim, ima razloga za zadovoljstvo i likovanje - pridan mu je daleko veći značaj nego što ga objektivno ima na suvremenoj srbijanskoj političkoj sceni.

Odlukom da zbog njega donesu rezoluciju i deklaraciju, Europski parlament i Hrvatski sabor "podigli su Šešelju spomenik" i "okačili mu lentu na rever nacionalizma", kaže u razgovoru za DW vanjskopolitički analitičar Boško Jakšić. Šešelju i njegovoj politici, pridan je, kaže, značaj u trenutku kada se cijela regija bori protiv nacionalizma, protiv "jednog od najopasnijih oruđa vođenja politike i pravljenja političkih karijera".

"Mislim da je sadašnja politička statua Vojislava Šešelja blijeda sjenka u odnosu na ono što je nekada bila i u odnosu na zlokobnu radijaciju koju je širio. Zato je davanje značaja njemu potpuno kontraproduktivno. Ponovno je uvedena priča o njemu i u Srbiji i na relacijama Beograd-Zagreb i Beograd-Zagreb-Sarajevo. Ne vidim korist od toga, osim za 'domaću uporabu'. Tu prepoznajem dio političke predizborne kampanje u Hrvatskoj. Imajući u vidu sva bolna iskustva ratova na ovim područjima, čudi me to korištenje tuđih nacionalizama", kaže Jakšić.

Dodaje da Vučića "ništa ne bi koštalo" da se sa nekoliko rečenica ogradio od Šešeljevih izjava, ali i da nije siguran da bi to spriječilo poteze Zagreba, čije motive analitičari tumače na različite načine.

Šešelj izvučen iz arhiva politike

Srbijanski premijer Aleksandar Vučić oštro je reagirao na potez Europskog parlamenta i Hrvatskog sabora, a to je, kako se vjeruje, urodilo odlukom Zorana Milanovića da otkaže učešće na summitu u Beogradu. Reagirali su nevladin sektor i u Beogradu i u Zagrebu, a mišljenje nekih analitičara je da odnosi Srbije i Hrvatske - dugo nisu bili gori.

Glavni profiter svega je Šešelj, koji je, kaže Jakšić, ovim "izvučen iz arhiva politike": "Ponovno se govori o nacionalizmu, aktualizirao je priču o Karlavcu i Ogulinu, a kada se u Srbiji o tome posljednji put govorilo?"

Postoji cijeli mozaik interpretacija mogućih motiva za zahtjev Hrvatske da se Beograd ogradi od Šešeljevih izjava, a Jakšić ne isključuje mogućnost da je riječ o još jednom testiranju političkog zaokreta Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. "Sumnja u to tko su oni postoji i ovdje. Ipak, po politici koju sada provodi, Vučić je dosljedni antiradikal. Šest godina nakon što je formirana Srpska napredna stranka, to kao identitet nije dovoljno. Ali ako u kompleksnim uvjetima balkanske politike, krležijanske balkanske krčme, dođe netko sa strane i na tome inzistira, to uvijek iritira. To je delikatno i mislim da je diplomatski prilično loše."

Motivi Beograda proizlaze iz unutarnje politike

Ni zagrebačka niti beogradska politička elita nisu spremne razračunati s ostacima nacionalizma u svojim državama i s devedesetim godinama i u dosluhu su s "ruljom", ocjenjuje dugogodišnji novinar beogradskog NIN-a i nekadašnji glavni i odgovorni urednik tjednika Vreme Zoran Jeličić: "Problemi obje zemlje su na nivou rulje i na nivou elite - vlade i crkve. Zato mislim da su skriveni motivi ovog incidenta i s jedne i s druge strane unutarnja politika. Odbijanjem da ispune zahtjev Hrvatske, srbijanske vlasti 'pokazuju mišiće' Hrvatskoj, imajući u vidu antihrvatski naboj prisutan u onome što nazivam ruljom. Cijela ova priča s obje strane je neiskrena i u službi je onoga što se ocijeni kao korisno," objašnjava on u razgovoru za DW.

Ocjenjuje da se političke elite u Srbiji i Hrvatskoj ne osjećaju sigurno, jer ne rješavaju suštinske - pravne, ekonomske i socijalne - probleme u svojim državama. "Igre kao što je ova oko Šešelja zapravo su skretanje pozornosti s neuspjelih pokušaja da se rješavaju ključne interne stvari, a većina ljudi vapi za životom u pravno uređenoj državi koja ima ekonomski prosperitet."

Budući odnosi Hrvatska-Srbija

Odnosi Srbije i Hrvatske neće biti određeni aktualnom "incidentnom situacijom", smatra Boško Jakšić koji vjeruje da će oni pun više ovisiti o odlukama Haškog tribunala o tužbama Hrvatske i Srbije za genocid: "Ono što manje-više javno priželjkuju i u Zagrebu i u Beogradu, to je da obje tužbe budu odbijene. To je jedina mogućnost da se krene u normalizaciju odnosa. Ako netko dobije, a onaj drugi izgubi, to će na duži rok biti jako loše."

Jeličić, međutim, nije uvjeren da je suština odnosa Srbije i Hrvatske u Haškom tribunalu. "Osporavanje eventualnih odluka iz Haaga bilo bi, kao i Šešelj, iskorišteno za jednokratnu, rekao bih marketinšku upotrebu," kaže on, ocjenjujući da Beograd i Zagreb nisu nikada suštinski poboljšali odnose. Primjećuje da sve što se događa na relaciji Beograd-Zagreb ima utjecaja na cijelu regiju, prije svega na BiH: "Bosna je u paklu nerazriješenog statusa i neodređene budućnosti. Takvo stanje je posljedica, a izvorni krivci su Hrvatska i Srbija. Beograd održava posebne odnose s Republikom Srpskom, ali nisam siguran ni da se Hrvatska odrekla onoga što je u BiH željela za vrijeme Tuđmana."

On vjeruje da normaliziranje odnosa nije moguće bez otklanjanja ključnih uzroka onoga što se događalo u prošlosti. "Aktualne vlasti ni Srbije ni Hrvatske u tom smislu nisu pokazale beskompromisnu spremnost. To će se dogoditi u nekim sretnijim vremenima i okolnostima, kada se iznjedre neke ozbiljne državotvorne politike u obje zemlje," zaključuje Zoran Jeličić.