Časnik Bundeswehra osuđen zbog pripreme terorističkog napada

„Optuženik je kriv za pripremanje teškog čina nasilja koji ugrožava državu“, rekao je predsjednik sudskog vijeća Christoph Koller ovoga petka (15.7.) kada je obrazlagao presudu. I dodao da Franco A. „godinama ima učvršćenu desno-ekstremnu i nacionalističku“ sliku svijeta. Za „razgradnju njemačke nacije“, za koju je bio uvjeren da se događa, optuženik je krivio političare i ljude iz javnog života koje je doživio kao prijateljski naklonjene prema izbjeglicama, rekao je, među ostalim, sudac Koller.

Franco A. (33) se od veljače nalazi u istražnom zatvoru. Službeno je još poručnik vojske, ali već dugo mu nije dozvoljeno nositi uniformu. Na suđenju pred Višim sudom u Frankfurtu bio je optužen da je, potaknut „nacionalističkim i antisemitskim uvjerenjima“, planirao terorističke napade na političare i javne ličnosti. On je to do kraja poricao.

„Čudne stvari"

Za vrijeme suđenja Franco A. je govorio o miru i ljubavi koju gaji „prema svim ljudima“, ali i pokazao razumijevanje za jednu negatoricu Holokausta, pa i pokušao objasniti zašto Židovi ne mogu biti Nijemci. Sudac Christoph Koller mu je oduzeo riječ kada je čuo te, kako je rekao, „antisemitske gluposti“.

Tijekom suđenja su preslušavani i audio-zapisi optuženoga. Tu Franco A. političke protivnike naziva „svinjama“. I poručuje im: „Znam da ćeš me ubiti, ali ću prije toga ja ubiti tebe.“

„Zbir čudnih stvari još uvek ne čini terorista“, rekao je njegov odvjetnik Moritz Schmitt-Fricke posljednjeg dana suđenja. Njegov klijent, sin talijanskog oca i njemačke majke, inače otac troje djece, bio je časnik u jednoj njemačko-francuskoj brigadi u Elzasu, ali je najmanje 15 mjeseci vodio dvostruki život i kao navodni izbeglica iz Sirije.

Nacistička obilježja – usred suđenja

To je otkrila austrijska policija 2017. godine, kada je Franco A. pokušao na bečkom aerodromu iz toaleta uzeti napunjen pištolj koji je tamo prethodno sakrio. Pomoću DNK na pištolju se došlo do njegovog pravog identiteta. Najprije se branio tvrdnjom da je pištolj pronašao u nekom žbunju dok je mokrio, ali je ta tvrdnja opovrgnuta nalazima vještaka koji su njegov DNK otkrili i na unutrašnjim dijelovima pištolja.

Lažno se predstavljajući kao izbjeglica on je, kako kaže, imao namjeru razotkriti nepravilnosti sustava i manjkavosti kontrola. Ali do danas nije točno utvrđeno što je bio pravi smisao njegovog dvostrukog života.

Jesu li to sve samo „čudne stvari“? Usred suđenja – kada se još branio sa slobode – Franco A. je otputovao u francuski Strassbourg i odatle se vratio s vrećom punom zabranjenog nacističkog ordenja i kukastih križeva. Pružao je žestok otpor pri policijskoj kontroli, a prilikom pretresa njegove kuće nađena je mala kolekcija hladnog oružja. Tako je dospio u istražni zatvor.

„Glupo putovanje" i druge „gluposti"

Sve je to bilo samo „za samoobranu" – od građanskog rata, islamista ili prodora ruske vojske do Rajne. Tako je pred sudom objašnjavao zašto je imao i ilegalno vatreno oružje, više od 1.000 metaka i eksplozivnih naprava od kojih je neke ukrao iz Bundeswehra. Sakrivao ih je pod krevetom, kod jednog prijatelja ili u svom „kriznom podrumu" u kojem je držao i hranu te benzin za slučaj „sloma državnog poretka“.

Johannes Hock, jedan od odvjetnika Franca A., u završnoj riječi je citirao svog klijenta riječima: „Shvatio sam da sudnica nije mjesto za iznošenje mojih uvjerenja.“

Sam optuženi se ograničio na nekoliko rečenica. O oružju koje je posjedovao rekao je samo: „To je bilo glupo od mene.“ Odvjetnik Hock je njegovo putovanje u Francusku nazvao „glupim putovanjem“.

Što predstavljaju liste s imenima?

No ovdje se ne radi samo o budalaštinama. Zaštita njemačke države nije zadatak samo sudaca i državnog odvjetništva, već i vojske – što znači da je u pitanju obveza na koju se zakleo i Franco A. kao profesionalni vojnik.

Njegov slučaj je potakao pokretanje više istraga o mrežama desničarskih ekstremista u njemačkoj vojsci.

Državno odvjetništvo u optužnici je iznijelo uvjerenje da je Franco A., pored prijevare i kršenja zakona o posjedovanju oružja, ratnog oružja i eksploziva, planirao i izvođenje terorističkih napade. Ono je tražilo kaznu od šest godina i tri mjeseca zatvora.

Kod Franca A. su nađene liste s imenima za koje istražitelji smatraju da su „liste neprijatelja“. Na njima su, između ostalog, imena tadašnjeg ministra pravosuđa Haika Maasa, političarke Zelenih Claudie Roth, kao i Anetta Kahane, osnivačice zaklade Amadeu Antonio koja se bori protiv rasizma i desničarskog ekstremizma.

Ozbiljna opasnost?

Državna odvjertnica Karin Weingast je u svom pledoajeu optuženog nazvala „desnoradikalnim teroristom" koji je u stanju ubiti ljude koji se zauzimaju za izbjeglice. Ona je dodala kako je optuženi već bio počeo s konkretnim planiranjem napada. Franco A. je u srpnju 2016. fotografirao garažu ispod zgrade u kojoj se nalazi zaklada Amadeu Antonio i imao je skicu okolnog terena. Nekoliko dana kasnije, počeo je vježbati pucanje iz vatrenog oružja.

Njegov branitelj Hock je u svom završnom obraćanju rekao da za njegovog klijenta dolazi u obzir samo uvjetna kazna – samo za prijevaru i delikte s ilegalnim oružjem. On je naglasio da je Franco A. imao „očite slabosti“, ali da nije imao „nikakve planove za ubojstva“, te da ne smije doći do primjene „ideološkog kaznenog prava“, „koje mi inače kritiziramo u drugim zemljama“.

Sud to nije uvažio.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu