Duga povijest desničarenja u KSK
26. ožujka 2021
Bili su to belgijski, a ne njemački elitni vojnici - Belgijanci su oslobodili suradnike Deutsche Wellea (DW) u travnju 1994., usred genocida nad Tutsi manjinom u istočnoj Africi. Novinari su „zapeli“ u glavnom gradu Ruande, u Kigaliju, dok ih nisu na sigurno izveli članovi belgijske padobranske postrojbe.
Ova pomoć njemačkog susjeda nije ostala bez posljedica za Bundeswehr, koji te 1994. još uvijek nije imao specijalne snage. Stoga je tadašnjem ministru obrane bilo jasno: Bundeswehru su također potrebne specijalne postrojbe. Zemlja s oko 80 milijuna stanovnika mora biti u stanju da u slučaju nužde spašava svoje građane u inozemstvu, to je bilo opravdanje za formiranje tih snaga.
Na tragu ratnog zločinca
Tako je u rujnu 1996. u južnonjemačkom Calvu, po uzoru na britanske i američke jedinice, utemeljena Komanda specijalnih snaga (KSK). Prva intervencija KSK uslijedila je dvije godine kasnije. S obzirom na to da je srpska vlada odbijala preda Milorada Krnojelca, nekadašnjeg zapovjednika Kazneno popravnog zatvora u Foči i osumnjičenog za ratne zločine, mučenja i silovanja, uhapsio ga je - KSK. Već iste večeri je bio u Haagu gdje je kasnije osuđen pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju na 15 godina zatvora.
Bila je to prva poznata akcija KSK, i jedna od rijetkih koja je javno potvrđena. Javnost je saznala i za slanje vojnika KSK u Afganistan nakon napada na New York i Washington 2001. Ali, specijalne postrojbe KSK do sada nisu niti jednom angažirane zbog onoga zbog čega su zapravo utemeljene – oslobađanja njemačkih talaca u inozemstvu.
Problem s desnim ekstremizmom
Već 2003. se dogodio prvi veći skandal u KSK: zapovjednik postrojbe, Reinhard Günzel pohvalio je govor CDU-ovog zastupnika Martina Hohmanna na Dan ujedinjenja Njemačke 3. listopada. On je u svom govoru pokušao izjednačiti nacističke zločine s onim što su počinili Židovi tijekom revolucije u Rusiji. Nakon što je Günzel u jednom pismu čestitao govorniku, ministar obrane Peter Struck odmah ga je poslao u mirovinu. Struck je zbog toga primao prijetnje smrću, koje je i javno obznanio.
Desničarskih incidenata je u godinama koje su slijedile bilo sve više. 2007. je kapetan KSK Daniel K. prijetio jednom potpukovniku Bundeswehra. I to nakon što je potpukovnik intervenciju Bundeswehra protiv Jugoslavije 1999. označio agresijom protivnom međunarodnom pravu, a intervenciju u Afganistanu kao „izdaju mira“, koja također nije u skladu s međunarodnim pravom.
Daniel K. je u jednom privatnom e-mailu između ostaloga napisao: „Ocjenjujem vas kao unutarnjeg neprijatelja i usmjerit ću svoje akcije da tog neprijatelja uništim, i to u potpunosti.“ Daniel K. je tada od svog pretpostavljenog dobio samo blagi ukor. Idućih godina je čak i napredovao u KSK. Tek 12 godina kasnije ga otpuštaju iż službe zbog veza u desno-ekstremističkom „identitskom pokretu“.
Još jedan pripadnik KSK „razotkriven” je 2015. u okviru istrage protiv jednog drugog, desno-ekstremnog vojnika Bundeswehra. Andre S. počeo je pod imenom „Hanibal“ gradi gustu mrežu chat-grupa. Članovi su razmjenjivali mišljenja o njemačkoj izbjegličkoj politici i navodnom građanskom ratu koji prijeti.
2017. su istražitelji u kući Andrea S. pronašli streljivo, dimne i signalne granate, kao i sanduk s upaljačima za ručne bombe. S. je kasnije osuđen na novčanu kaznu zbog kršenja Zakona o oružju i eksplozivnim sredstvima i otpušten iz Bundeswehra.
KSK i desničarski ekstremizam
„Ovi slučajevi ukazuju na problem u sustavu“, kaže Dirk Laabs, autor knjige „Državni neprijatelji u uniformi“, koji je dvije godine istraživao desničarski ekstremizam u Bundeswehru i policiji - i u KSK.
On je dijagnosticirao pogrešno shvaćanje pojma „elita”, u kombinaciji s vrlo velikim opterećenjem i manjkom priznanja u politici i društvu. Sve to je dovelo do toksičnog raspoloženja i do toga „da imamo jedinicu, koja smatra da nije dužna nikome polagati račune“. Tu također treba dodati i probleme u rukovodstvu – koje sustavno gleda u stranu kada se radi o desničarsko-ekstremističkim incidentima. Zbog toga su i vojnici koji su se možda i htjeli svemu tome suprotstaviti – na koncu držali jezik za zubima.
No, KSK se ne bi mogao označiti kao „vojska u sjeni u Bundeswehru“, smatra Laabs. „Ali, imamo gomilu labilnih pogrešno vođenih, mladih desno-ekstremističkih komandosa, koji stoje na ruševinama svoje egzistencije, koje sada trebamo držati pod kontrolom“ - KSK se naime nalazi pred velikim promjenama.
Nova dimenzija
Jedan incident iz travnja 2017. doveo je na koncu do raspuštanja čitave satnije KSK. Na oproštajnoj zabavi za zapovjednika II. satnije navodno je sviran desničarski rock, a bilo je i pozdravljanja „Hitlerovim pozdravom”. Bivši šef jedinice Pascal D. kasnije je osuđen na plaćanje novčane kazne, zbog toga što je imao istetoviranu zastavu srpskih četničkih ekstremista. Nakon tog incidenta otpušten je iz KSK.
Još jedan vojnik KSK je upao u oko istražitelja. Na imanju Philippa S. u veljači 2020. pronađena su dva kilograma plastičnog eksploziva, oružje, streljivo, granate za obuku i nacistički predmeti. On je osuđen na dvije godine zatvora uvjetno, zbog kršenja Zakona o kontroli oružja koje se koristi u ratnim uvjetima. I on je morao napustiti Bundeswehr.
Ministrica obrane Njemačke, Annegret Kramp-Karrenbauer ocijenila je ovo otkriće „novom dimenzijom“ desničarskog ekstremizma. Nekoliko tjedana kasnije, u srpnju 2020. predstavila je reforme KSK. Trupe su dobile „vrijeme da se resetiraju" - spomenuta Druga satnija je u potpunosti raspuštena, a vojnici su ili prebačeni u druge dijelove KSK ili u druge dijelove Bundeswehra.
Reforma kao (posljednji) izlaz
Prema navodima iz Ministarstvu obrane KSK ima vremena do ljeta za provođenje reformi i da „obuzda” probleme s kojima se suočava. Ako to ne pođe za rukom, još uvijek je aktualna i prijetnja da se KSK kompletno raspusti.