Zaštita klime: obećanje, ludom radovanje?

Radi se o međunarodnom fondu za direktnu pomoć borbi protiv klimatskih promjena. Fond bi u razdoblju od 2010. do 2012. trebao osigurati ukupno 30 milijardi dolara pomoći za mjere očuvanja klime u siromašnim zemljama. No sada vlada relativiraju svoja obećanja.

„Europska unija je rekla da ćemo zajedno, dakle sve zemlje članice i Europska komisija, staviti na raspolaganje oko 10 milijardi dolara. To je oko jedne trećine od ukupno planirane sume“, kaže Artur Runge-Metzger. On je vodio europsku delegaciju za vrijeme međunarodnih pregovora o klimatskim promjenama. On je i dalje siguran da će EU uspjeti skupiti oko 10 milijardi američkih dolara za fond UN-ovog sekretarijata za klimatske promjene. Taj novac su Europljani obećali 2009. u Kopenhagenu te su od tada više puta potvrdili svoje sudjelovanje u projektu. Sve industrijske zemlje su zajedno obećale da će u razdoblju od 2010. do 2012. skupiti ukupno 30 milijardi dolara za mjere direktne pomoći za zaštitu klime u siromašnijim zemljama.

„Vrlo je važno – a to uvijek iznova naglašavaju i naši ministri – uspostaviti povjerenje sa zemljama u razvoju. To znači da moramo stajati iza onoga što obećamo. Dogovor iz Kopenhagen nije zakonska obveza, on je politička obveza, ali jednako je važno držati se političkih obveza kao i onih zakonskih“, smatra Runge-Metzger.

Prenamjena već obećanog novca

No povjerenje zemalja u razvoju vidno opada. Naime, nakon sastanka na vrhu u Kopenhagenu većina vlada industrijski razvijenih zemalja koristi kreativno računovodstvo da bi umanjila svoje sudjelovanje u fondu. Oni doduše ne priznaju direktno da su u Kopenhagenu opet davali lažna obećanja, no u većini slučajeva obećani novac nije „nov“ ili „dodatni“ kako bi to zapravo trebalo biti: „Prema službenim brojkama pomoć zemljama u razvoju od strane industrijski razvijenih zemalja iznosi puno manje od 0,7% BDP-a (bruto domaćeg proizvoda), koliko je bilo dogovoreno u Rio de Janeiru. Zemlje u razvoju bile bi vrlo razočarane kada bi novac, koji je bio namijenjen za borbu protiv siromaštva sada bio preusmjeren za borbu protiv klimatskih promjena“, rekao je donedavni predsjednik UN-ovog tajništva za klimu Yvo de Boer.

Po svemu sudeći zemlje u razvoju moraju se pripremiti na razočaranje. Njemačka kancelarka Angela Merkel je primjerice u Kopenhagenu obećala 420 milijuna eura godišnje. No od toga nije ostalo puno, tvrdi Jan Kowalzig, stručnjak za klimu u dobrotvornoj organizaciji Oxfam Njemačka: „U Kopenhagenu je (Angela Merkel) naveliko najavila da bi njemački doprinos toj kratkoročnoj financijskoj pomoći trebao iznositi 1,26 milijardi eura u periodu od tri godine, dakle u prosjeku 420 milijuna eura godišnje. Prvotno je taj iznos bio primjeren. No važno je znati da najveći dio te svote uopće nije novi novac, već se uglavnom odnosi na recikliranje ranije obećanih sredstava. Kada govorimo o novom novcu, dakle ne o onom koji je nekom drugom prilikom već obećan, ta svota iznosi samo oko 70 milijuna eura u 2010. godini.“

Gubljenje povjerenja

Jan Kowalzig iz dobrotvorne organizacije Oxfam Njemačka pomnije je proučio njemački proračun – i morao je zaključiti da je većina novca ionako već raspoređena: „Na međunarodnoj konferenciji o biološkoj raznolikosti, koja je 2008. održana u Bonnu, kancelarka Merkel je obećala milijune eura za međunarodnu zaštitu raznolikosti vrsta i za zaštitu prirode. Taj novac je sada u Kopenhagenu tako reći ponovno upakiran, pridodana su i stara obećanja i to sada slovi kao velika pomoć siromašnim zemljama u borbi protiv klimatskih promjena. No, zapravo se tu radi o sredstvima, koja su već davno obećana.”

Sada postoji opasnost da i 70 milijuna eura namijenjenih za pomoć u 2011. i 2012. nestane iz državnog proračuna: to je nužno zbog potrebe štednje, a moguće zbog „kreativnog računovodstva“. Tu kreativnost koristi puno bogatih zemalja u razvoju, naglašava Jan Kowalzig. Pritom su neke kreativnije od drugih: “Većina zemalja tako postupa, iako ne sve. Na primjer Francuska. Veliki dio francuskog udjela u fondu sastoji se od kredita. Francuzi su vrlo rano bili ustrajni u tome da se obračunava cjelokupan iznos kredita, a ne stvarni francuski doprinos.”

„Kreativno računovodstvo“ nije rješenje

Kredit proglasiti vrstom pomoći iako primalac kasnije mora vraćati novac ne djeluje baš kao mjera koja ulijeva povjerenje. Preostaje nam samo nada da se zbog kreativnog računovodstva industrijskih zemalja u potpunosti ne izjalove pregovori o klimatskim promjenama. Prijašnji šef UN-ovog sekretarijata za klimu, Yvo de Boer, je optimističan: “Ne znam da li će to utjecati na vjerodostojnost cjelokupnog procesa. Mislim da će se to prije odraziti na vjerodostojnost i čast pojedinih industrijskih zemalja.”

Kreativno računovodstvo ima svoju cijenu. Privatna osoba koju uhvate u tome mora odgovarati na sudu – vlada mora računati na gubitak povjerenja, kako u vlastitoj zemlji tako i u inozemstvu.

Autor: Helle Jeppesen / Ana Kontrec

Odg. urednik: Anto Janković