Zadnji čin u suđenju Vojislavu Šešelju
29. studenoga 2018
Vojislav Šešelj je u prvostupanjskom postupku pred Haškim tribunalom oslobođen krivice za zločine protiv čovječnosti, počinjene u ratovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Vojvodini. Posljednjeg dana ožujka 2016. Žalbeno vijeće pod predsjedanjem francuskog suca Jean-Claudea Antonettija izreklo je oslobađajuću presudu u odsustvu optuženog, jer je pušten na "privremenu slobodu" uz obrazloženje da je teško bolestan.
Izričući oslobađajuću presudu, sudac Antonetti je istaknuo da Šešelj nije bio vođa vlastitih dobrovoljaca Srpske radikalne stranke, jer su oni bili pod zapovjedništvom JNA, pa nije ni odgovoran za ono što su počinili. U obrazloženju oslobađajuće presude stoji i da je Vijeće zaključilo kako Tužiteljstvo nije dokazalo postojanje uzročno-posljedične veze između Šešeljevog "govora mržnje" i počinjenih zločina.
Manjak dokaza o krivici
Dva člana sudskog vijeća – predsjedavajući Antonetti i senegalski sudac Nijang - nisu našli da je ijedan dokaz o njegovoj krivici utvrđen "izvan svake razumne sumnje". Treći član vijeća, talijanska sutkinja Flavia Lattanzi bila je drugačijeg mišljenja i oštro je iskazala svoje protivljenje presudi. Ona je u intervjuu za Süddeutsche Zeitung izjavila da je oslobađajuća presuda Šešelju "toliko pogrešna da je nevažeća".
Konsternirano takvom presudom, Tužiteljstvo Haškog tribunala je odmah najavilo žalbu. U svom dokaznom postupku na prvostupanjskom suđenju tužitelji su iznijeli dokaze da je Šešelj poticao na ubijanja i progone, pozivajući dobrovoljce svoje Srpske radikalne stranke da nikoga od povijesnih neprijatelja "ne pošteđe". A "povijesni neprijatelji" za njega su Bošnjaci, kojima se treba osvetiti kao "muslimanskim dušmanima" i Hrvati kojima će "ispostaviti račune za žrtve iz I. i II. svjetskog rata" i "svetiti im se tamo gdje su najslabiji".
Takvim govorima mržnje Šešelj je, tvrdili su tužitelji, stvarao okolnosti za izazivanje nasilja i direktno upućivao na zločine u ratu, koji je iza sebe ostavio 20.000 mrtvih u Hrvatskoj i 100.000 u Bosni i Hercegovini. Na osnovu iskaza 72 svjedoka, tužitelji su dokazivali da je Šešelj odgovoran za osnivanje paravojne formacije Srpski četnički pokret, poznate pod nazivom "šešeljevci", koji su počinili zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u Vukovaru, Bijeljini, Zvorniku, Brčkom, Nevesinju, okolici Mostara i na širem području Sarajeva. U svojoj završnoj riječi u ožujku 2012. zatražili su za optuženog kaznu od 28 godina zatvora.
„Oslobađajuća presuda je nerazumna"
U žalbenoj raspravi u prosincu prošle godine, koja je održana pred Vijećem, predstavnici Tužiteljstva su ocijenili da je oslobađajuća presuda Šešelju "nerazumna" i sasvim "neobrazložena". Glavni tužitelj Serge Brammertz je naveo da u prvostupanjskoj presudi nisu uzeti u obzir važni dokazi, i da su se dva suca oglušila o "etablirane postulate međunarodnog prava".
Brammertz je posebno osudio njihov zaključak da je progon bošnjačkih i hrvatskih civila bio neka vrsta humanitarne pomoći. Rekao je kako smatra neshvatljivim da Šešeljeve govore mržnje, u kojima je pozivao na progon, etničko čišćenje i ubijanje, suci nisu ocijenile kao kazneno djelo već kao ohrabrujuće riječi kojima je on podizao moral srpskim trupama.
Brammertzova ocjena rada dva suca u predmetu Šešelj je poražavajuća: "Riječ je o fundamentalnom propustu u izvršavanju sudačkih dužnosti", rekao je on. Šešelj nije ni prisustvovao žalbenoj raspravi. Na poziv sudaca Mehanizma u Hagu odgovorio je da "ne želi više na bilo koji način sudjelovati u postupcima pred međunarodnim sudom", da se"nikada neće dobrovoljno vratiti u Hag", te da se "koristi svojim posljednjim podneskom da obavijesti žalbeno vijeće kako nema namjeru doći ni na izricanje žalbene presude".
Žalbeno vijeća Mehanizma je razmotrilo žalbu i usmeno obrazloženje zastupnika tužbe, koji su istakli da "na temelju dokaznog materijala, ni jedno razumno vijeće nije moglo zaključiti da na suđenju Šešelju nisu dokazani zločini protiv čovječnosti i da on nije odgovoran za te zločine kao sudionik u udruženom zločinačkom pothvatu". Tužitelji su ponovo naglasili da je optuženi poticao, pomagao i podržavao zločine koje su njegovi dobrovoljci počinili, da je zato i sam počinio zločine progona, deportacije i prisilnog premještanja stanovništva u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Ipak kazna zatvora od 10 godina
Suci su 11. travnja ove godine osudili Šešelja na kaznu zatvora od 10 godina po tri točke optužnice za poticanje na progon, deportaciju i druga nehumana djela kao zločin protiv čovječnosti, počinjen u Hrtkovcima u Vojvodini. Dakle, i suci Žalbenog vijeća oslobodile su Šešelja optužbi za progon nesrba na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportacije i prisilno premještanje u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Mada se zarekao poslije odbijanja da prisustvuje žalbenoj raspravi da se nikad više neće obratiti međunarodnom sudu, Šešelj je podnio žalbu na žalbenu presudu, to jest pravomoćnu, definitivnu presudu, koja se ni po jednom zakonu ne može mijenjati. Njegovo obrazloženje je da mu je pred Žalbenim vijećem Mehanizma izrečena prvi put osuđujuća presuda i da je zato kazna zatvora od 10 godina prvostupanjska presuda, na koju ima pravo žalbe.
Takvu argumentaciju Tužiteljstvo je u svemu pobilo i Žalbeno vijeće je konačno stavilo točku na ovo suđenje. Šešelj ne može podnijeti žalbu na drugostupanjsku presudu: kaznu od deset godina zatvora, koju je, istina, već odležao, ništa više ne može promijeniti.