Vučić kod Šešelja "nemoćan"? Ili mu je on dvorska luda?

Đorđe Vlajić kao novinar već decenijama promatra političku pozornicu u Srbiji, a time i bez svoje volje, dobro pamti sva nedjela Vojislava Šešelja. Sjeća se kako se Šešelj, zajedno sa kumom Vukom Draškovićem, prekinuo sa frakcijom novopazovske Srpske narodne obnove. Dok je kum Vuk ubrzo postao „kralj trgova", Šešelj se u pratnji nekoliko bradatih, neurednih spodoba koji su se nazivali četnicima, morao doslovce boriti za priliku nešto i reći. Već tada, ranih devedesetih, nasilje je bilo dio njegovog političkog koncepta. Tako je i ostalo.

Vojislav Šešelj, prema Đorđu Vlajiću, odavno nije na političkom vrhuncu. Ali je njegova produkcija skandala prilično dobro proračunata: „Politički marketing Vojislava Šešelja oduvijek je bio zasnovan na skandalima, oštrim izjavama, teškom nacionalizmu, konfliktima. Čak se u nekim situacijama pojavljivao kao vrlo dijabolična ličnost. Sve što je radio, radio je s namjerom sebe prikazati kao čovjeka koji beskompromisno brani srpstvo – po svaku cijenu i bez ikakvih obzira i osjećaja za druge. Tako se ponašao i prema političkim protivnicima, ne samo prema ljudima druge nacionalnosti".

Slabost predsjednika?

Obzirom da je službeni posjet hrvatske parlamentarne delegacije bio važan za Srbiju, a svi u toj zemlji, uključujući i Šešeljevog bivšeg političkog sljedbenika i aktualnog predsjednika države Aleksandra Vučića znaju tko je lider Radikala, nameće se pitanje, da li ga je vlada mogla spriječiti u namjeri taj posjet političkih gostiju iz Zagreba pretvoriti u šovinistički performans?

Sam predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić je u srijedu (18.4.) na Prvom programu Radio televizije Srbije osudio incident, a onda odgovorio na neizrečeno pitanje: „Vi znate da mi nikada nećemo dozvoliti da netko sa strane ugrozi bilo kog od naših gostiju. Ali kako da reagirate kada su u pitanju narodni zastupnici?" Potom je Vučić naglasio da kao predstavnik Srbije nije napuštao Zagreb kada su tamo palili srpske zastave. Nije propustio spomenuti niti Alojzija Stepinca. U ležernom izdanju, bez kravate, nadugo i naširoko je nabrajao što je sve učinjeno za poboljšanje položaja Hrvata u Srbiji, da bi na kraju rekao: „I onda vam se dogodi ovo što vam naruši ugled i imidž. I što da radite? Što da radite?"

Mi smo dobri, a pogledajte zločestog!

U toj navodnoj nemoći najmoćnijeg čovjeka u Srbiji se može vidjeti i posve jasna računica. Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja (Birodi) kaže da Šešelj nije oporbeni  protivnik, već prilično kooperativni partner aktualne vladajuće garniture: „Ispad Vojislava Šešelja dio je repertoara kojim pokušava skrenuti pozornost na sebe po načelu; izgubio sam sve bitke, ali još vodim rat. Ostavljen na milost i nemilost svog učenika Aleksandra Vučića, pretvorio se u njegovog momka za prljave medijske poslove. Ne treba biti veliki stručnjak za medije i vidjeti kako je Šešelj redoviti gost vladinih biltena, gdje se dolazi samo uz suglasnost vlade".

Đorđe Vlajić doduše upozorava kako ne postoje dokazi da Vučić direktno ili indirektno štiti Šešelja, ali postoje modeli ponašanja koji mnogo govore: „Od kada se Srpska radikalna stranka podijelila, ja nisam bio svjedok niti jednog žestokog sučeljavanja Vučića i Šešelja, ni političkog niti osobnog. Mislim da tu postoji neka vrsta dogovorenog ili prešutnog pakta o nenapadanju, jer bi to moglo biti nepovoljno i za jednog i za drugog".

Šešelj ostaje Šešelj

Šešelj je u razgovoru s novinarima u četvrtak (19.4.) bio dobro raspoložen. Obzirom da novinari nisu vidjeli kako je Šešelj gazio zastavu Hrvatske, a snimak sigurnosnih kamera se još nije pojavio, jedini dokaz tog njegovog čina je bilo priopćenje njegove stranke. Novinari su upitali da li je sve izmišljeno, a Šešelj u svom stilu odgovorio: „Bilo bi izvanredno da smo izmislili, a budale nasjele. Ali nismo. Zašto su se vratili u Zagreb? Samo zbog našeg priopćenja?"

Šešelj je iskazao uvjerenje kako njegov najavljeni „radikalski uranak" u Hrtkovcima 6. svibnja na 26. obljetnicu mitinga nakon kojeg su se Hrvati iz tog mjesta počeli iseljavati, ipak neće biti zabranjen. Najavljuje miran skup, „kao što je miran bio skup i 1992." Osim toga, Vojislav Šešelj kaže da ne vjeruje kako će mu biti oduzet mandat u Skupštini Srbije.

Đorđe Vlajić upozorava kako upravo to pokazuje nedostatak političke volje izaći na kraj sa Šešeljem: „Ono što mene posebno zabrinjava jest što je Šešelj pravomoćno osuđen u Haškom tribunalu i da ostaje zastupnik. Time vlada (Srbije) krši i vlastite i međunarodne zakone".

Ozbiljne posljedice: Poglavlje 23

Predsjednica vlade Srbije Ana Brnabić tvrdi kako je pokušala u četvrtak (19.4.) izvaditi kestenje iz vatre i pozvala je telefonom svog hrvatskog kolegu Andreja Plenkovića. Ali on se, prema njenim riječima, jednostavno nije javio. Novi krug nesporazuma između Beograda i Zagreba očito je ponovo uspješno potaknut Šešeljevim provokacijama.

Izgleda da Vojislav Šešelj uživa veću pažnju u Hrvatskoj jer tamošnja javnost na njega reagira kao na ozbiljnu prijetnju usprkos njegovoj marginalnoj političkoj snazi. U Srbiji se ljudi dijele na one koji sliježu ramenima i one koji odmahuju rukom. Ponekad je tu i zluradi osmjeh. No, problem sa Šešeljevim incidentima je dublji nego što su ljudi u Srbiji spremni vidjeti, preokupirani svakodnevnim brigama.

Zoran Gavrilović smatra da je motivacija doktora društvenih znanosti sa samoproglašenom titulom četničkog vojvode očigledna: „Blaga reakcija vlade Srbije ne govori da se ona boji Šešelja, nego da ne želi da raščistiti sa ratnim nasljeđem čiji je dio bila. Od toga je gora samo činjenica kako državna odvjetnica nije našla za shodno reagirati, makar dobri pravnici kažu kako je Šešelj prekršio zakon. I eto nas u Poglavlju 23, eto nas u EU-integracijama. Tako dolazimo do ključnog Šešeljevog motiva, a to je ostavljanje Srbije izvan europskih integracija, s nadom da će ona postati ruska gubernija".

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.