Zabrinutost zbog Makedonije

DW: Kakva je Vaša procjena političke situacije u Makedoniji otkako je premijer Nikola Gruevski optužio vođu oporbe Zorana Zajeva da je pokušao izvesti puč? Je li to početak nove, velike krize i kakav rasplet očekujete?

Prof. Florian Biber: Na to gledam kao na još jedan korak prema povećanju autoritarnosti u Makedoniji. Optužiti predsjednika najveće oporbene stranke za puč u svakom slučaju predstavlja prelazak utvrđenih linija i eskalaciju sukoba. Sukob između vlade i oporbe dostigao je vrhunac zato što nakon njega može biti samo jedan pobjednik. S jedne strane, ako Zajev posjeduje inkriminirani materijal – „bombu“, kako kaže – i pri tom ne pokušava postići nekakav dogovor s Gruevskim, već prijeti da će materijal objaviti, onda bi taj materijal trebao odmah i objaviti. Šteta za VMRO-DPMNE bila bi ogromna. Ali ako Zajev, čak i ako su dokumenti autentični, pokušava postići nekakav dogovor s premijerom, to može fatalno diskreditirati oporbu i ojačati vladu.

Makedonija je dugogodišnja kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji. Gdje bi se mogli tražiti korijeni ovakvog razvoja situacije?

Korijene vidim u autoritarnom režimu Gruevskog koji posljednjih devet godina sustavno udaljava Makedoniju od demokratskih pravila. Pri tom je grčka blokada korisna alatka da se krivica prebaci na Atenu.

Često pišete i upozoravate na autoritarne tendencije u regiji jugoistočne Europe. Kako ocjenjujete vladavinu makedonskog premijera Nikole Gruevskog?

Smatram da je riječ o autoritarnom obrascu: konstantna kampanja, kontrola medija, apsurdni „spomenici“ – sve to je karakteristika autoritarnosti. Posljednja događanja i optužbe na račun vođe oporbe samo su još jedan dokaz za to.

Može li se situacija u Makedoniji usporediti sa situacijama u Mađarskoj, Srbiji, Turskoj, pa možda i u Rusiji?

Postoje sličnosti s prilikama u Srbiji, Mađarskoj, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Turskoj. S Rusijom malo manje. U Rusiji se nikada nisu dogodile demokratske promjene na izborima. Putin tamo jednostavno samo preuzima sustav i usavršava ga, bez neke jake oporbe. Za to vrijeme vlade tih drugih zemalja balansiraju između represije i vlastitih tvrdnji da su proeuropske i demokratske. To čini njihove strategije manje očiglednima i težima za suprotstavljanje. Neki koriste nacionalizam, kao Gruevski i Dodik, dok se drugi fokusiraju na borbu protiv korupcije i na reforme, kao Vučić ili Đukanović. Ali sredstva koja koriste da bi ostali na vlasti vrlo su slična.

Postoji li šansa da se poveća angažman Europske unije u regiji ili da to učine neke zemlje pojedinačno, recimo Njemačka ili Austrija? Na prošlogodišnjoj konferenciji u Berlinu domaćin je bila njemačka kancelarka Angela Merkel, a sada se čini da nema nekih novih inicijativa.

Donekle je povećano zanimanje u Austriji, koja će biti domaćin idućeg sastanka, praktično nastavka onog iz Berlina. Vjerujem da će problem s demokracijom i slobodom medija ponovo biti na dnevnom redu. Pritom mora postojati mnogo jasnija poruka Europske unije i njenih država-članica da su ovakva nedemokratska ponašanja neprihvatljiva.

Njemačko Ministarstvo vanjskih poslova u priopćenju povodom događaja u Makedoniji po prvi put je upotrijebilo izraz „demokratska oporba“. Predstavlja li upotreba takve terminologije nekakvu posebnu poruku, s obzirom na to da se to u praksi koristi za oporbe u zemljama s nedemokratskim režimima?

Slažem se s tim da se isticanjem pojma „demokratska“ uz riječ oporba šalje sugestija da režim onda nije takav. Ali bi to isto tako mogao biti jasan signal vladi da ne bi trebala oporbu smatra nelegitimnom, odnosno da se radi o demokratski opravdanoj i legitimnoj oporbi.

Nije prošla nezapaženo ni reakcija ruskog Ministarstva vanjskih poslova koje je izrazilo zabrinutost u slučaju Makedonije. Može li to značiti da će angažman Rusije u toj zemlji, ali i u regiji, biti povećan?

Ruski reakcija odražava dvostruku zabrinutost Moskve. Prvo, Putin do razine paranoje brine zbog opasnosti od „obojene revolucije“, odnosno nekakvog puča u Rusiji. Naravno, takva pozicija Rusije uvjetovana je svrgavanjem Janukoviča u Ukrajini. Drugo, Putin vidi priliku da proširi jaz na Balkanu. Stavljajući se na stranu nedemokratske prakse, on otvara vrata za veće približavanje Makedoniji, odnosno smanjuje utjecaj Europske unije. Ruska strategija na Zapadnom Balkanu najvećim dijelom predstavlja pokušaj da se za Europsku uniju stvore maksimalno mogući problemi.

Florian Biber je politolog i profesor na Sveučilištu „Karl Franzens“ u Grazu, Austrija, gdje rukovodi Centrom za jugoistočne studije. Njegova specijalnost su povijest i politički sustavi u Jugoistočnoj Europi, kao i demokratizacija i etnički sukobi.