Vučiću, ne ljuti se
24. rujna 2018
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je očito odlučio da je vrijeme za novu fazu u odnosima Srbije i zapadne međunarodne zajednice, koja bi se mogla opisati kao tihi bojkot Bruxellesa i Washingtona. Tu odluku nije priopćio sam Vučić, ali je javnost za nju saznala kroz riječi predsjednika Ureda za Kosovo Marka Đurića, koji je ukratko poručio kako će Bruxelles malo čekati na Vučića, a Vučić neće ni u New York na sjednicu Opće skupštine Ujedinjenih naroda (UN). Na to zasjedanje inače putuje premijerka Ana Brnabić.
Đurić je objasnio da je Vučić ponudio neka rješenja za Kosovo, ali da se na njega nakon toga obrušila lavina napada i kritika. Tada je po Đurićevim riječima uslijedila ili šutnja ili pranje ruku, kao i najstrašniji napadi iz dijela međunarodne zajednice, i stoga, kako navodi Đurić, „oni će sada malo pričekati da vide Aleksandra Vučića i malo će pričekati na taj sastanak”.
Zašto je predsjednik ljut?
Ako je ljutnja predsjednika Srbije povezana s reakcijama na ideju o podjeli ili razgraničenju na Kosovu, mora se primijetiti da je zaista teško ustanoviti na koje se točno napade iz dijela međunarodne zajednice misli. Ideja o razgraničenju, podjeli ili razmjeni teritorija nije naišla na preveliko oduševljenje u pojedinim zapadnim zemljama, ali je pretjerano reći da je tu netko „najstrašnije napadao" Aleksandra Vučića. Čak je i u zemljama koje nisu pokazale previše entuzijazma za Vučićeve prijedloge bilo različitih stavova političara i teško je reći da je i među njima postojao neki jedinstven stav.
Druga grupa zapadnih zemalja bila je nešto otvorenija za te ideje. Veliki broj europskih političara je smatrao – uz izvjesne ograde i oprez – da se može prihvatiti i razgovor na tu temu. Isticalo se da bi trebalo podržati sve ono oko čega se dogovore Beograd i Priština, a bar ako je vjerovati srpskim medijima, najmanje protivljenja takvoj ideji bilo je u SAD-u. Srpski mediji jednostavno su se utrkivali u napisima kako je američka administracija prilično promijenila svoj stav i da ona nema ništa protiv rješenja koje bi uključivalo neku vrstu podjele ili razgraničenja.
Zašto je onda ljut predsjednik Vučić? Naim Leo Beširi, direktor beogradskog Instituta za europske poslove, primjećuje da je „predsjednik Vučić vrlo često ljut, i mi čak nikada točno i ne znamo na koga je i zbog čega predsjednik ljut. Jer, različiti scenariji rješavanja kosovskog pitanja su izlazili u javnost, a nikada nismo dobili ni formalnu ni neformalnu potvrdu o kojim to opcijama govori vrh srpske vlasti. Mi samo znamo da Srbiji ne odgovara status quo, a što znači razgraničenje, korekcija granica, razmjena teritorija – taj odgovor nikada nismo dobili".
Nitko tko je izabrani predstavnik građana Srbije, nastavlja Beširi, nema taj luksuz sam odlučivati s kim će i kada razgovarati. „Bojim se stoga da je sve ovo o čemu govori Đurić samo trik za unutarnju upotrebu. To bi trebalo uvjeriti građane Srbije da je predsjednik Vučić uradio sve što je bilo u njegovoj moći, ali, eto, međunarodna zajednica ne sluša nas i naše zahtjeve, i kada dođe do trenutka potpisivanja sporazuma s Kosovom za to će se tražiti podrška građana jer drugo rješenje nije bilo moguće", ocjenjuje Beširi.
Bruxelles na ledu
Novinar tjednika NIN Vladan Marjanović ističe da direktor Ureda za Kosovo Marko Đurić nerijetko zvuči kao stand-up komičar, pa se iz tog ugla može promatrati i ova njegova izjava. „Europskoj uniji će, implicira se, biti ostavljeno vremena da shvati koliko se ogriješila kad je u pitanju Vučić i njegovo herojsko zalaganje za 'rješenje' kosovskog pitanja za koje je tada u (Kosovskoj) Mitrovici priznao da ga zapravo nema – pa ako i kad shvati, on će je ponovo počastiti svojim prisustvom na pregovorima. U međuvremenu, srpski dužnosnici će svoju indignaciju zbog nerazumijevanja koje Bruxelles, Berlin i ostali pokazuju nositi kao medalju", kaže Marjanović.
Potpuno je, naravno, jasno da je u ovom slučaju Marko Đurić samo glasnik i da je, kako je znao i umio, pokušao javnosti prenijeti odluku Aleksandra Vučića. Očito je Vučić toliko ljut na Zapad da se i ta poruka morala poslati preko posrednika. Stoga i Vladan Marjanović smatra da glavne zasluge ipak pripadaju pravom autoru Đurićevih riječi – samom Vučiću. „Nakon što mu jedan blef nije prošao, sada pokušava drugi: umjesto zalaganja za kompromis, sada se sugerira da će Beograd, makar na neko vrijeme, zaigrati na 'tvrdo'. U nekim prethodnim situacijama, to bi možda i imalo smisla kako bi se isposlovali ustupci druge strane. Sada, kad se već odavno debelo zabrljalo, to neće služiti ničemu nego daljem prolongiranju rješenja kosovskog pitanja – što vjerojatno i jest krajnji cilj", napominje Marjanović.
Ljutnja je dokaz (ne)moći
Aleksandar Vučić je, kako bi se to u Srbiji reklo, odlučio Zapadu „udarati čežnju", ali ono što bi zaista trebalo zanimati građane Srbije jest odgovor na pitanje što se može postići takvom politikom i diplomacijom. Možda je netko unutar srpske vlasti pomislio da će u nekom od zapadnih centara Vučićeva ljutnja izazvati besane noći, ali u tom slučaju je srpska diplomacija u dubljoj krizi nego što se javno priznaje. Može li se na taj način doći do bilo kakvog boljeg rješenja za Srbiju kada je riječ o rješavanju kosovskog problema?
Naim Leo Beširi smatra da se „tako infantilnim ponašanjem ne može postići ništa. Sve ovo služi za dnevno-političku upotrebu da građani koji podržavaju Vučićevu politiku mogu reći kako on ima tu moć da se na nekoga naljuti i da s nekim ne razgovara. Ništa pozitivno iz ne-razgovaranja ne može izići, jer bez razgovora s Bruxellesom i ostalim međunarodnim čimbenicima to pitanje neće biti riješeno. To znači da se mora razgovarati, pa čak i s onima s kojima se ne slažete, a što duže razgovarate to je veća vjerojatnost da će doći do kompromisnog rješenja", zaključuje Beširi.