Vrhunska bijela hrvatska vina za europsko tržište

“Pokušavamo izaći iz okvira Hrvatske i hrvatskog tržišta i tražimo plasman na europsko tržište, jer smatramo da je Bruxelles politički centar Europe i bilo bi veoma dobro ovdje ostvariti početak za izlazak na europsko tržište”, kaže u Bruxellesu Stjepan Šafran, vlasnik vinograda i vinarije Šafran u Brezničkom Humu smještenom između Zagreba i Varaždina.

Šafranova vina, od Rajnskog Rizlinga, preko Graševine pa sve do Muskata, u Bruxellesu zapažena su na jednom prijamu u hrvatskom veleposlanstvu. Prije svega James Wilson, direktor hrvatsko-europskog poslovnog vijeća u Bruxellesu upoznao je vina gospodina Šafrana, a prilikom jednog posjeta Zagrebu posjetio je i vinograde u Brezničkom humu i odlučio uvesti hrvatska vina iz vinarije Šafran i plasirati ih na belgijskom tržištu.

"Posjetio sam mnogo puta Hrvatsku i kušao tipična vina uz obalu koja su crna i jaka. Kvaliteta vina koje Hrvati proizvode je jako visoka, a to vino zasad sami piju kod kuće i ne dijele ih s ostatkom Europe. Osobno držim vina iz vinarije Šafran posebnima“, smatra Wilson.

Obiteljska tradicija iz 17. stolljeća

Stjepan Šafran opisuje svoju vinariju i vina: "Vinarija je nastala iz obiteljske tradicije koja seže iz 17.stoljeća. Uz kontinuiranu njegu vinogradarstva nije nikada izlazila na tržište. No, mi smo kao obitelj odlučili prije sedam godina uložiti i proširiti vinograde i izaći na tržište“, kaže Stjepan Šafran dodajući kako je uvelike ohrabren poticajima hrvatskih ministarstava financija i poljoprivrede.

"Ocijenili smo kako je sada prava prilika za posao, a s druge strane Hrvatska se okreće turističkom smjeru i ona bi htjela postati turistička destinacija s još daleko većim brojem turista. Smatramo da će svatko, tko kao turist dođe u Hrvatsku, tražiti hrvatska vina, a da ne govorimo da smo premalo zastupljeni na europskim i stranim tržištima“, konstatira Šafran koji poručuje svojim ostalim kolegama vinarima u Hrvatskoj slijedeće: "Ono što smo doživjeli u zadnjih deset godina u Hrvatskoj na području vina to je jedan veliki iskorak u kvaliteti uzgoja vinogradarstva i u kvaliteti proizvodnje vina, to se mora nastaviti, moramo postići vrhunsku kvalitetu i moramo se specijalizirati na autohtona vina koja su kod nas brend.“ Gospodin Šafran priznaje da se i u njegovoj branši osjeti godpodarska kriza, ali je naglasio da je sve prolazno, pa i kriza. Ukazao je i na svoj obrtnički posao u kojem je uspješan već 42 godine i koji nema veze s vinogradarstvom.

Kada Hrvatska uđe u Europsku uniju tada će na snazi biti i reforma vinarstva, pa gospodin Šafran potvrđuje: "Upravo je to bio jedan od poticaja i naše odluke. Činjenica je da je Hrvatska za vrijeme Austro-Ugarske i prije imala tri puta više nasada u vinovoj lozi nego što ima danas i isto tako tri puta veći potencijal nego što ga ima danas. Ako je politika ocijenila da se isplati ulagati u taj segment gospodarstva i daje tolike poticaje, onda je to sigurno dugoročno isplativo. A poznato je da kada uđemo u EU da će se podvući crta i više se neće smjeti ulagati, pa treba iskorisiti tu priliku, jer ona se za pet godina više neće moći nadoknaditi.“

Šafran je svoje vinograde proširio na ukupno 16 hektara i sa 75.000 trsa planira povećati broj za još 10.000 na ukupno 85.000 trsa, a to je veličina dobrog srednjeg gospodarstva. Vinarija Šafran je zatražila sada i po prvi put novac iz europskih fondova, a dosad je koristila samo poticaje hrvatskog ministarstva za poljoprivredu.

Koncentrirati se na kvalitetu

U Bruxellesu su akciju prodiranja vina na strano tržište vinarije Šafran ocijenili riječima: "Ovo je eksperiment i vidjet ćemo kako će se razviti. Naravno, vinska industrija prilično je konzervativna. Samo prije nekoliko godina nitko u Belgiji nije čuo za australska, južnoafrička, američka vina, ali nakon velikih marketinških napora ova vina su na ovom tržištu vrlo uspješna. Zatim, tu su bugarska i rumunjska vina koja su počela svoju prodaju prije četiri pet godina“, ističe James Wilson i nastavlja: "Treba ići polako, vidjeti kako će se razviti posao i treba se koncentrirati na kvalitetu kao i na krajnji lanac tržišta kao što su vrhunski restorani i specijalizirane trgovine vina i vinoteke. Ne mislim da postoji veliko tržište za ova vina, ali postoje poznavatelji koji uživaju u dobrim vinima, to će biti klijentela hrvatskih vina“.

Poruka: Treba prodati cijeli proizvod

Poruka Hrvatskoj iz Bruxellesa glasi: "Treba pokušati prodati cijeli proizvod, dakle ne samo vina već stil života, kulturu, okoliš, prekrasni krajolik. Kada ljudi uživaju u hrvatskim vinima tada to nije samo vino već cijelo iskustvo Hrvatske.“

Domaćin prezentacije bio je Dubravko Kovač, vlasnik restorana Armand & Ko u elitnoj četvrti restorana u samom središtu Bruxellesa. Kovač se uvjerio u odličnu kvalitetu vina gospodina Šafrana te ugostio njegovu prezentaciju u glavnom gradu Europe.

"Hrvatska, prije svega bijela vina, su u zadnje vrijeme postala tehnički bolja i pitkija, a isto je i s vinima gospodina Šafrana“, pohvalio je Kovač koji međutim ukazuje i na činjenicu da dobrih hrvatskih vina jednostavno nema na belgijskom tržištu, odnosno kvalitetnih hrvatskih vina nema na cijelom tržištu zapadne Europe. Nabava kvalitetnih hrvatskih vina, dodaje on, ugostiteljima je veliki problem, jer u Belgiji ih nema za kupiti.“

Bolja prođa hrvatskih bijelih vina

Problem je u komunikaciji, ponekada i u cijeni, a dosad je bio problem i kvaliteta, podsjeća Kovač: "Kvaliteta bijelih vina je izuzetna, a nije da nema i kvalitetnih crnih hrvatskih vina, koja mogu konkurirati svim francuskim, talijanskim, španjolskim i američkim vinima, ali bijela vina imaju više "prođe“ i kvalitete, prije svega po restoranima.“ Problem je često puta marketing. No, u Belgiji je problem da se do kvalitetnih hrvatskih proizvoda ne može doći, nema ih nigdje ni za kupiti.

Primjer dobrog marketinga - španjolski pršut Serano

Gospodin Kovač dao je primjer uspješnog marketinga kod španjolskog pršuta Serano: "Sigurno nije bolji od našeg istarskog, drniškog, dalmatinskog. Naš pršut je nepoznat, nepoznanica u Belgiji. Može ga se upoznati samo na nekakvim feštama koje organiziraju naša veleposlanstva, ali inače ga u Belgiiji nema. Sigurno je da bi sutra, možda ne u svim restoranima Belgije, pršut mogao biti prisutan kao i u delikatesnim trgovinama, ali u velikom dijelu trgovina i restorana hrvatski pršut bi itkekako mogao biti prisutan. Naravno, pitanje je konstantne kvalitete i pitanje opskrbe.“

A priča o španjolskom pršutu Serano u Belgiji je posebna, nastavlja Kovač, jer se taj pršut gotovo godinu dana dijelio u malim količinama u kvalitetnim trgovinama. U to doba na belgijskom tržištu postojale su samo dvije vrste pršuta, talijanski San Daniele i Parma. Serano je bio nepoznat za sve osim onima koji su poznavali Španjolsku. Nakon godinu dana i propagande, pršut Serano je našao svoje mjesto samo u delikatesnim trgovinama i u startu s cijenom većom od 50 posto od pršuta iz Parme. Danas je Serano najprodavaniji pršut ne samo u Belgiji već i u Francuskoj. Pri tome je kvaliteta konstantna, a cijena je jednaka cijeni hrvatskog pršuta, ističe Kovač.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg. ur.: M. Ljubičić