Vinograd kao kulturni spomenik

Takvo što je valjda moguće samo u Francuskoj. Zemlja koja se ponosi tradicijom uzgoja vinove loze bogatija je za još jednu kulturnu atrakciju. To je jedan stari vinograd na rubu Pirineja, na jugozapadu zemlje.

Vinograd se nalazi u općini Sarragachies, na njemu se nalazi samo 600 čokota vinove loze, vinograd je velik otprilike kao 3-4 nogometna igrališta. "Već je baka moje bake o njemu govorila kao o vrlo starom vinogradu", kaže s osmijehom 87-godišnji René Pedebernade (naslovna fotografija). Njegova obitelj je već nekoliko generacija vlasnik novopečenog kulturnog spoemnika.

Čokoti su stari između 150 i 200 godina. Preživjeli su čak i veliku invaziju štitaste uši, koja je krajem 19. stoljeća "pokosila" brojne francuske vinograde. Insekti se jednostavno nisu mogli proširiti po regiji zbog toga što se stari vinograd nalazi na pjeskovitom terenu.

21 autohtona sorta

Zahvaljujući svojoj starosti, vinograd u Sarragachiesu može se pohvaliti neobično velikom raznolikošću sorti vinove loze koje tamo uspijevaju. Stručnjaci su prebrojali čak 21 vrstu loze koja je autohtona za ovu regiju. Među njima je bilo i sedam do sada posve nepoznatih sorti. "Ovdje se nalazi jedan komadić povijesti vina", zaključuje vinski stručnjak Olivier Yobregat.

Zanimljivo je da se na brežuljku sa starim vinogradom u Sarragachiesu ne proizvodi vlastito vino. Sorte su jednostavno previše različite. Urod se u potpunosti prodaje mjesnim vinarijama, koje grožđe prerađuju u različita vina.

Vinski stručnjaci već odavno "hodočaste" u Sarragachies, a sve je više i obožavatelja vina koji navrate u ovu regiju kako bi posjetili francuski kulturni spomenik. Otkako je prije godinu dana službeno odlučeno da će stari vinograd ponijeti laskavu titulu, i šira je javnost saznala kakvo se blago skriva na rubu Pirineja.

"Ljudi mi pišu pisma da im pošaljem grane s čokota kako bi ih mogli presaditi", kaže Jean-Pascal Pedebernade. On je od svog oca Renéa preuzeo odgovornost za vinograd. "Ja to naravno ne činim to je nezamislivo", odgovara on na upite fanova stare loze.

Dominique Paillarse je "blagoslovio" primanje vinograda u elitni klub kulturnih spomenika, on je službenik u regionalnoj vladi koji je bio nadležan za to pitanje. Danas je on u mirovini i kaže da je tu odluku donio nakon "podužeg oklijevanja". Nije mu naime bilo jasno kako će se jedan živući spomenik nositi s tom titulom?

Ne postoje ni jasna pravila o tome kako treba održavati spomenike koji se sastoje od živih objekata, oko toga se francuska država tek treba dogovoriti s obitelji Pedebernade. S dvorcima i drugim kamenim spomenicima je lako, tu postoje precizna pravila o održavanju i renoviranju.

Unatoč zanimanju dijela javnosti i velikom publicitetu u medijima, stari vinograd ipak još uvijek nije velika turistička atrakcija. I to ne bi trebao ni postati. Mjesečno bi, kako se planira, dozvolu za razgledavanje vinograda trebale dobiti maksimalno dvije-tri skupine zainteresiranih ljubitelja vina i vinarstva.

"Nepozvani gosti"

Oko vinograda se već nazire i spor između političara i vinara. Predsjednik okruga (département) Gers namjerava postaviti veliku reklamnu ploču na obližnjoj autocesti A65 kako bi promovirao stari vinograd. A vinarima iz regije Saint-Mont to se ne sviđa. Oni kažu da previše reklame nije dobro. Boje se da bi to moglo privući "ne samo odgovorne turiste" već i "nepozvane goste" koji bi mogli napraviti štetu.

"Kad neki turist slomi čokot to je kao da netko uzme jedan kamen iz neke crkve", opominje Éric Fitan, predsjednik udruženja vinara Saint-Monta. I dodaje: "Ovdje kod nas svatko zna da su biljni spomenici puno krhkiji od kamenih spomenika!"