Velikom brzinom prema novoj gladi

Naznaka da bi moglo doći do krize s hranom bilo je već prošle godine. Suša u Rusiji koja je izazvala požare velikih razmjera potakla je tamošnjeg premijera Vladimira Putina da u kolovozu 2010. zabrani izvoz žitarica. A to je osjetio čitav svijet. Jer, Rusija je jedan od najvećih izvoznika pšenice.

U Pakistanu je poplava uništila velike količine poljoprivrednih površina. Nekoliko dana nakon poplave cijene hrane su bile tri do četiri puta veće nego prije poplave. „Područje veliko kao Italija bilo je pod vodom. A to je bila žitnica Pakistana“, kaže direktorica Svjetskog programa za hranu Josette Sheeran.

Najteže pogođeni siromašni

Stručnjaci se još uvijek spore jesu li te dvije prirodne katastrofe povezane s globalnim klimatskim promjenama. Ali, svi se slažu oko toga tko su prve žrtve: oni najsiromašniji koji nemaju primanja ni zaliha. Radilo se o Pakistanu, Indiji, Kini ili afričkim zemljama: skupoća hrane najprije pogađa one koji 80 i više posto svojih prihoda troše na hranu.

Jer, zakonitosti međunarodnih burza su kruti i nemilosrdni. Ponuda i potražnja odlučuju o investicijama. Ako investicije u hranu obećavaju dobit, onda se i investira u hranu. „Zapravo bismo imali dovoljno pšenice u silosima. Nema razloga za rast cijene. Ali, trgovci ne prodaju svoju pšenicu nadajući se porastu cijene. I zato ona sve više i više raste – na štetu siromašnih“ pojašnjava Ralf Südhoff iz Svjetskog programa za prehranu WFP.

Rast cijena hrane i u Njemačkoj

U Njemačkoj se prosječno deset posto prihoda troši na hranu. Ali, i ovdje mlinari osjećaju rast cijena na svjetskom tržištu. Zbog potražnje žitarica za prehranu stoke i proizvodnju bio-goriva poskupio je kruh. Uz prirodne katastrofe, burzovne zakonitosti i potražnju žitarica za stočnu hranu i bio-gorivo i Europska unija je dodatno zaoštrila situaciju odredbom o obvezatnom miješanju bio-goriva u naftne proizvode.

Upravo tamo gdje se hrana proizvodi najviše ljudi gladuje, upozorava Tobias Reichert, referent za Svjetsku trgovinu i prehranu u organizaciji Germanwatch. Investicije u industrijsku proizvodnju ne stvaraju radna mjesta niti povećavaju prihode na seoskim područjima niti pomažu u borbi protiv siromaštva, kaže on.

Investicije u selo ili glad u gradu

Razvitak seoskih područja je desetljećima ignoriran. Posljedica je bila rast gradova, povećavanje siromašnih četvrti u njima i veći rizik od socijalnih nemira. Ako još više ljudi odseli u gradove, za nekoliko godina ćemo imati još veće probleme s opskrbom, upozorava Iris Schöninger iz Njemačke pomoći gladnima u svijetu. „Mnogi napuštaju sela jer u njima ne vide budućnosti. To su prije svega mladi ljudi. A kad oni odu, nikad se više ne vraćaju“, kaže Schöninger.

Stravična vizija budućnosti je: prazna sela i gladni gradovi. Ako se ništa ne bude činilo i u budućnosti ne bude investiralo u selo, onda su socijalni nemiri programirani, upozoravaju humanitarne organizacije.

Autor: Helle Jeppesen / Anto Janković

Odg. urednik: N. Kreizer