140910 MDGs Millenniumsdörfer UN Armutsbekämpfung
21. rujna 2010U mnogim afričkim zemljama ostvarenje milenijskih ciljeva još nije na vidiku. Okoštale službene strukture muku muče s realizacijom projekata za smanjenje siromaštva na licu mjesta. Tim su važniji alternativni projekti pomoći u razvoju poput "Milenijskog sela", ideje koja je potekla s Columbia sveučilišta u New Yorku. Osnovna ideja ovog projekta, koji se provodi pod vodstvom poznatog američkog ekonomista Jeffryja Sachsa, je borba protiv siromaštva upravo tamo gdje je ono najžešće, a to su u pravilu seoska područja. Trenutno se u 10 afričkih zemalja u ukupno 12 "Milenijskih sela" na različitim klimatskim lokacijama isprobava ovaj model. Jedno od "Milenijskih sela" je i Bonsaaso u Gani.
Zdravstvo za sve
U Bonsaasu se i sada gradi naveliko. Malo po malo ovdje nastaje pumpna stanica, a kada ona bude gotova tekuću vodu će dobiti i novi dom zdravlja. Dom zdravlja je izgrađen prije nešto više od godine dana i zasad radi bez tekuće vode. No i unatoč nedostatku ovog "luksuza", njemu svakodnevno hrle pacijenti. U domu glavnu riječ vodi babica Grace Obeng. Dosad je radila u jednoj bolnici, a nakon otvaranja doma u Bonsaasu brine se o zdravlju mještana ovog "Milenijskog sela". Problema ima napretek i to s bolestima tipičnima za ovo podneblje.
"Najraširenije su malarija i crijevne bolesti. I s obzirom da ovdje ima mnogo onih koji kopaju za zlatom, brojne su i ozljede. Kojiput ih ne možemo obraditi ovdje nego ih šaljemo u grad u bolnicu", priča Obeng. No prije svega babica Obeng se posljednjih 15 mjeseci brinula da što više beba zdravo dođe na svijet. Ona je posebice ponosna na činjenicu da tijekom više od 100 poroda niti jedna majka nije umrla. To se u zemljama Afrike južno od Sahare ne podrazumijeva samo po sebi. Vjerojatnost da će majka umrijeti pri porodu je u ovim zemljama čak 200 puta veća nego u SAD-u. Stoga je jedan od osam tzv. milenijskih razvojnih ciljeva i smanjenje stope smrtnosti kod rodilja.
I smrtnost kod novorođenčadi bi do 2015. trebala biti smanjena za tri četvrtine u usporedbi s 1990. godinom. Stoga je rad osoba poput Grace Obeng od izuzetne važnosti za "Milenijska sela". To je vidljivo i iz broja pacijentica koje svaki dan posjećuju mali dom zdravlja u Bonsaasu.
Manje siromašnih
Josef Mensah-Homiah je znanstveni koordinator Milenijskog projekta i zadužen za izgradnju domova zdravlja u regiji. "Nama je prije svega stalo do toga da stanovnici ne moraju danima pješačiti do prvog doma zdravlja. Stoga smo i broj zdravstvenih ustanova u regiji povećali s dva na sedam", objašnjava Mensa-Homiah. U okolini, u šest sela živi oko 30.000 osoba i to na površini od 380 kvadratnih kilometara. Iz "Milenijskog projekta" se već pet godina godišnje izdvaja po 10 dolara po stanovniku. Sredstva dolaze i od lokalnih vlasti, a i žitelji sela su i sami nešto donirali.
Bonsaaso je izabran za "Milenijsko selo" zbog toga što na neki način svojom strukturom reprezentira cjelokupnu regiju. "Jedan od razloga je i taj što smo mi tipični za područje afričke tropske prašume, gdje plodovi s drveća zapravo predstavljaju temelje gospodarstva. Pritom mislim na razne orašaste plodove, kakao i kavu. I uz to smo tražili regije u kojima vlada pothranjenost pa i glad, a isto tako i regije s niskim prihodima. No važno nam je bilo da su i sami stanovnici spremni nešto učiniti za svoju budućnost."
2006., dakle prije početka "Milenijskog projekta", 69 posto stanovništva je, kako kaže Mensah-Homiah, živjelo ispod granice potpunog siromaštva. Odnosno, s manje od jednog dolara dnevno. Već prošle godine je taj postotak pao ispod trideset posto. To je prije svega postignuto upotrebom umjetnih gnojiva, boljeg sjemena, boljim iskorištavanjem prirodnih resursa i prije svega, poboljšanom prometnom infrastrukturom. I što je posebice važno, kako kaže Mensah - Homiah, i razvojem telekomunikacije.
Pročitajte na sljedećoj stranici: Internet usred prašume
YouTube u prašumi
"Veoma je važna komunikacija. Razmjena informacija i sama komunikacija je danas mnogo bolja". U selu Watreso se u lokalnom društvenom centru može posvjedočiti početku informatičke ere i u ovom zabitom dijelu Afrike. Pogledom na antene mobilne telefonije i solarne ćelije na krovovima da se naslutiti da se društvenom domu surfa naveliko. Svih šest prijenosnih računala je zauzeto. Na jednom se uči matematika, na drugom strojopis. Korištenje, međutim, nije besplatno. Sami stanovnici su odredili da se ovaj užitak naplaćuje i to s, preračunato, ne malih 30 eurocenti po satu.
Novac odlazi za održavanje računala i antene. 26-togodišnji Kwame Ewusu se brine da sve funkcionira i s obzirom da je cijeli dan ovdje zna što surfere najviše zanima. "To su prije svega video snimke na YouTube-u i to snimke utakmica omiljenih klubova poput Barcelone, Chelseae ili Manchester Uniteda", kaže Ewusu.
Osim interneta, sela koja su donedavno bila odsječena od svijeta su osvojili i mobiteli. Uglavnom se radi o kineskim kopijama poznatih svjetskih marki. Zvonjama mobitela sveprisutna je i na praktičnim radionicama za žene u organizaciji međunarodne zajednice. Svi su ovdje jedinstveni u ocjeni kako sela u regiji u značajnoj mjeri profitiraju od "Milenijskog projekta". Domovi zdravlja, infrastruktura, mreže protiv komaraca a time i malarije, troškovi školovanja... Sve je to ostvareno sa skromih 10 dolara godišnje po stanovniku. No tek će se za koju godnu, nakon završetka projekta, vidjeti u kolikoj su mjeri ova poboljšanja dugog vijeka. Nakon toga "Milenijska sela" svoju sudbinu uzimaju u svoje ruke.
Autor: Matthias von Hein (N.Kreizer)
Odg. urednica: Marijana Ljubičić