Vapaj u pomoć mladih u Francuskoj
26. svibnja 2019
Mladi u grupama po dvoje, sa zelenim letcima i velikim crnim plakatima od kartona u ruci razmiljeli su se na sve strane od Les Hallesa u centru Pariza. Na letcima stoji: „Ne dam da drugi izaberu moje europarlamentarce". Kontroverzni citati europskih zastupnika na plakatima bi trebali potaknuti prolaznike na raspravu, na primjer o izbjegličkoj politici. Ali ono što se mladim aktivistkinjama i aktivistima čini samo po sebi razumljivim – da je Europa važna posebno za mladež – mnogi mladi Francuzi i Francuskinje ne vide. Jer skoro svaki četvrti/-a je bez posla. Zato se mnogi od njih osjećaju zaboravljenima i zapostavljenima od Europske unije i ne vide razloga zašto bi trebali izaći na ove izbore.
EU nudi poslovne perspektive
„Europa je za mene normalna stvar“, kaže Leo Allaire, koji se angažira u redovima Mladih Europljani i organizira akcije poput ove koja je održana u petak prije europskih izbora. Ta udruga se već preko 30 godina zauzima za demokratsku i federalnu Europu. Ovaj 21-godišnjak studira jezike na Sveučilištu u Parizu i još od osnovne škole uči njemački. Za njega je sasvim normalno da ima prijatelje u Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj. I on smatra da Europska unija otvara poslovne perspektive: „Jedan moj prijatelj je, na primjer, na praksi u Njemačkoj, u okviru programa Erasmus. A postoje i mnoge druge inicijative za mlade ljude koje se financiraju novcem iz Europske unije. Zato je važno sudjelovati na ovim izborima."
„Političari zaboravljaju najvažnije teme"
Nekoliko metara dalje stoji 23-godišnja Marie Poliquen koja studira politologiju s težištem na obnovljivim izvorima energije na pariškom Sveučilištu Sciences Po. Ona nosi zelenu majicu s geslom koje se može pročitati i na letcima. „Ne mogu zamisliti svijet bez Europske unije, to bi značilo da svaka zemlja ovisi sama o sebi“, kaže vidljivo uvjerena u ono što govori. Ali Poliquen ne nailazi baš na oduševljenje mladih prolaznika kojima pokušava podijeliti svoje letke. Mnogi samo nezainteresirano odmahuju rukom i odlaze za svojim poslom. Ona razloge za to vidi i u predizbornoj kampanji. „To je bila potpuna katastrofa“, kaže. „Sve se vrti oko nacionalizma i političari zaboravljaju najvažnije teme kao što je nezaposlenost mladih. A na nama je budućnost Europe.“
Macron vs. Le Pen
Kampanja za europske izbore se u Francuskoj svela na dvoboj između pobornika Europe kao što je aktualni predsjednik Emmanuel Macron i protivnika Europe poput desnoradikalnog Ressemble national (RN, nekadašnja Nacionalna fronta) Marine Le Pen. To je i posljedica višemjesečnih prosvjeda Žutih prsluka koji su Francusku dodatno podijelili i razjedinili. O nezaposlenosti mladih se praktički ne govori – ni u taboru favorita, RN-u, niti u taboru Macronovog LREM-a, niti o tome govore 32 preostale stranke u Francuskoj.
To je još jedan razlog zbog kojega se mnogim mladim Francuzima i Francuskinjama EU čini još apstraktnijim. Kao na primjer grupi mladih ljudi koji su proteklog petka sudjelovali na seminaru u centru za zapošljavanje mladih Mission Locale u departmanu Seine-et-Marne pored Pariza. Nezaposlenost u ovom dijelu je doduše nešto ispod nacionalnog prosjeka, koji za mlađe od 25 godina iznosi oko 19,2 posto. Ali unatoč tome nije lako naći posao, priča nam Ines Hadbi koja već mjesecima traži posao negdje u administraciji. Ona, za razliku od aktivista iz Mladih Europljana, nikada nije čula za program Erasmus, kao ni drugi polaznici seminara od kojih mnogi nisu završili školovanje.
„Možemo si samo sami pomoći“
„Osjećam da me Europska unija ostavila na cjedilu", kaže ova 19-godišnjakinja. „Možemo si samo sami pomoći. Ako nađemo posao, onda ćemo to uspjeti samo vlastitim snagama, a ne zato što će nam EU pomoći. Za europske političare smo mi nevidljivi. I nije ih briga za nas.“ Pored nje sjedi 19-godišnji Romeo Oaw koji želi postati policajac. EU definitivno ne doživljava kao dio svog života. „Ja dolazim iz jednog sela koje ima 300 stanovnika“, priča. „Na svakoj javnoj zgradi kod nas imate znak Europske unije, ali to ne znači ama baš ništa. Ono od čega imamo nešto – ako uopće – su lokalne inicijative.“
Ni Hadbi niti Oaw ne misle izaći ove nedjelje na birališta. Christopher Dembik, ekonomist iz banke Saxo u Parizu shvaća da se EU mladim ljudima može činiti kao nešto daleko i apstraktno. Ali on misli da je jedan od razloga za to i da imaju ograničenu mogućnost djelovanja. „EU može staviti na raspolaganja određena sredstva preko strukturnih fondova. Ali programi Unije nisu skrojeni posebno po potrebama pojedinih zemalja, skupina stanovništva ili pripadnika određene klase“, kaže on. „Europa samo usmjerava, a nacionalne vlade moraju konkretno djelovati.“ Francuska je tu, ukazuje, pred posebno teškom zadaćom jer ima visoku stopu nataliteta što znači da mora stvoriti puno radnih mjesta kako bi smanjila nezaposlenost mladih.
Hagar Akhrouf, potpredsjednica Mladih Europljana, ipak vjeruje da programi Europske unije mogu puno pomoći mladima u stjecanju kvalifikacija. Ali priznaje da bi stvari mogle biti još puno bolje. „Ovdje ima toliko puno kreativnog potencijala“, kaže ova 24-godišnjakinja koja studira Europske znanosti na Sorbonnei. „Mogli bismo bez problema biti uz bok sa start-upovima u Silicijskoj dolini. Mladi smo, dinamični i imamo potencijala. Ali da bismo ga mogli ostvariti, potrebna nam je potpora EU-a."
No pitanje je mogu li ovakvi programi pomoći mladima bez završenog fakulteta da dođu do posla. A nezaposlenost među mladima s takvim profilom je četiri puta veća nego među onima s fakultetskom diplomom.