"Uzorni učenik" Irska predvodi EU

Šest mjeseci Cipar se nalazio na čelu Europske Unije. Prvo predsjedanje ove otočke zemlje EU-om, međutim, neće u povijest ući kao izuzetno uspješno. Cipar je previše bio zaokupljen svojim financijskim problemima da bi se uhvatio u koštac s mnogo većim zalogajem kao što je kormilarenje Unijom od 27 članica. I to po dosad najuzburkanijem moru.

Dežurni optimisti

Mnogima se pri pomisli da će od jedne krizne države kormilo danas (1.1.2013.) preuzeti država koja je kao prva zatražila pomoć Bruxellesa u izlasku iz dužničke krize i tako, naravno uz Grčku, postala njezinim neslavnim simbolom, diže kosa na glavi. No situacija s Irskom se u mnogočemu razlikuje od one ostalih članica EU-a pogođenih krizom. Dapače, dolazak Irske na čelo EU-a upravo u trenutku kada se Unija nalazi u prijelomnoj situaciji u kojoj je kriza dijelom prebrođena ali još uvijek prijeti povratkom. Političari okupljeni oko sadašnjeg irskog premijera Enda-a Kennyja slove u Bruxellesu kao izvrsni menadžeri u svladavanju financijskih poteškoća ali i kao izvrsni pregovarači. Irski ministar vanjskih poslova Eamon Gilmore je nedavno uspio s Washingtonom sklopiti ugovor o slobodnoj trgovini koji bi mogao poslužiti i kao model za čitav EU. No Irci su poslije svega što su proživjeli od 2010. kada su morali zatražiti pomoć "Zaštitnog kišobrana" zbog posrnulih banaka, danas beskrajni optimisti. "Za nas je čaša polupuna a ne poluprazna", objasnio je Gilmore trenutnu filozofiju službenog Dublina.

Voda iz slavine

Shodno tomu zvuči i irski slogan za predstojećih šest mjeseci: "Stabilnost, nova radna mjesta, gospodarski rast i - gospodarski rast". Pored trezvenosti koju su Irci pokazali u borbi protiv financijske krize, otočani su, za razliku od svojih istočnih, također otočkih, susjeda, zagriženi Europljani. 1. siječnja 2013. Irci slave i 40 godina članstva u EU-u na čijem čelu su se već nalazili čak sedam puta. Stoga i ne čudi angažman kojim se u Dublinu pristupilo šestomjesečnom predsjedanju. Za brojne sastanke je preuređen i Dublinski dvorac. No i po ovom pitanju irski političari su pokazali da im je štednja trenutno najvažnija zadaća. Velike tvrtke se doslovce otimaju oko toga tko će sponzorirati predsjedništva, a na stolovima konferencijskih dvorana koje će u sljedećih šest mjeseci primiti oko 15.000 diplomata, demonstrativno se toči voda iz slavine a ne skupa mineralna voda u bocama. Posljednje predsjedanje Irske Europskom Unijom 2004. stajalo je 110 milijuna eura. Ovo koje je pred nama samo 60.

Poruka jugu

Irska svima želi pokazati da je nakon teške krize na tržištu nekretnina koja je gotovo uništila cjelokupno bankarstvo, ponovno na nogama. Ove godine istječe paket mjera za stabiliziranje irskog bankovnog sustava. Po svim pokazateljima Irska bi uskoro samo mogla skrbiti za svježe financije na međunarodnom tržištu. I ostalima u Europi, posebice na bogatom sjeveru, je stalo do toga da "irski model" uspije. Jer, za razliku od juga, u Irskoj nije bilo prosvjeda protiv također radikalnih mjera štednje. Dublin ispunjava svaku zadaću koju zadaje "Trojka". Vlade sjevernih članica EU-a stoga ne bi imale ništa protiv kada bi od Irske u sljedećih nekoliko mjeseci bio odaslan signal u smjeru juga: "Ugledajte se na otok i naučite kako štedjeti".