Koze usred grada

Uzbuđene kokoši znaju što znače zvukovi koje čuju: vrijeme je za ručak. Naguravaju se oko Kevina Udunyja i njegove male kante s hranom za kokoši.

Kevin, mladić obučen u zeleni kombinezon i s gumenim čizmama na nogama izgleda kao tipični farmer. Ali njegova farma je sve samo ne tipična. Nalazi se u slijepoj ulici jednog sluma usred Nairobija, glavnoga grada Kenije. Za gradsko dijete poput njega poljoprivreda nije bila zanimanje iz snova. "Kad sam išao u školu gledao sam na poljoprivredu s visine. Govorio sam da je posao farmera za budale."

Ali nakon škole je promijenio mišljenje. U slumovima poput Hurume mladi ljudi nemaju puno mogućnosti. Posla nema - stopa nezaposlenosti u Keniji iznosi oko 40 posto. Urban Farming im se stoga učinio dobrom prilikom, priča nam Sylvester Odhiambo, jedan od Kevinovih partnera: "U gradu živi puno ljudi, ali oni ne mogu doći do svih stvari koje im trebaju, jer živežnih namirnica nema dovoljno. Zato smo došli na ideju uzgajati kokoši i proizvoditi kozje mlijeko i tako naše susjede opskrbljivati hranom."

Kenijsko ministarstvo poljoprivrede je odlučilo podržati njihov plan - s besplatnim seminarima, zemljištem koje im je grad dao na raspolaganje bez najamnine i novčanom potporom od oko (preračunato) 1.000 eura za prve tri rasplodne koze.

Bez centimetra pašnjaka

Sylvester Odhiambo baca kokama u kokošinjcu male komadiće kupusa kroz žicu. Pilići u vlastitom uzgoju veselo pijuču iz svoje nastambe napravljene od zahrđalog lima. Taj uzgoj je skup jer u gradu nema - kao na selu - besplatne hrane za životinje. Malo zemljište je puno kokošinjaca, štala za koze, kaveza za zečeve i zamorce. Između njih nema niti jedne jedine travke.

"Koze nemaju ni centimetra pašnjaka. Moraš im sam tražiti i donositi hranu." A to je skupo, objašnjava farmer Ted Ngeywa. Posebno je skupa kupovna smjesa visoke kakvoće, preskupa da bi se samo njome hranilo sve 83 kokoši i svih 17 koza. "Mi zato recikliramo ostatke hrane iz smeća. Skupljamo kukuruznu kašu i povrtni otpad i potom sve peremo i dezinficiramo. To onda dajemo životinjama. Kupovnu smjesu dobivaju samo kao dodatak", upućuje nas Kevin Uduny.

Potražnja veća od kapaciteta

No unatoč tom štedljivom odnosu prema hrani, dodaje, mala farma još uvijek ne ostvaruje dovoljnu dobit: "Trenutno se još borimo. Moramo platiti stanarine, hranu, ne ostaje nam dovoljno za sve."  Ali Kevin je siguran da će se to promijeniti kada uzgoje dovoljno životinja. Jer već sada je potražnja veća od onoga što oni mogu proizvesti - kupci žele još više jaja, mlijeka i mesa. Čim posao malo krene, planiraju nove investicije: u nove štale, možda i u proizvodnju jogurta. A Kevin Uduny želi svoju malu pilot-farmu pretvoriti i u centar za obuku novih farmera u velegradovima. Pred njim i njegovim kompanjonima je još puno posla, toga je svjestan: "Tek smo na početku." Ali na početku koji obećava.