Ekološka imanja na krovovima kuća

Ljeti na krovu neupotrebljivog kontejnera u dvorištu nekadašnje pivovare raste rajčica i začinsko bilje, dok u bačvi ispod njega plivaju šarani. Ova kombinacija nije napravljena slučajno. Riječ je o sustavu Akquaponic, objašnjava Tobias Wimmer. "Kombinacija uzgoja bilja i riba je zanimljiva jer ribe proizvode materije korisne za biljke, koje ih potom preuzimaju i tako pročišćavaju vodu.“

Sretne ribe s krova

Wimmer u šali dodaje kako se povrće na ribi ne osjeća. Ovaj 27-godišnjak studira dizajn na Tehničkom sveučilištu u Berlinu i jedan je od 15 studenata koji se u zimskom semestru bave ovim projektom izgradnje vrta na kontejneru za morski prijevoz robe. Na “akademskom” njemačkom to se zove „prethodna studija opravdanosti“ što znači da studenti u malom pokušavaju utvrditi koliko je realna ideja o podizanju najvećeg svjetskog poljoprivrednog imanja na krovu. Bio bi upotrebljen krov u blizini tog kontejnera za prekomorski prijevoz robe, krov nekadašnje pivovare, ogromne zgrade od cigle u južnom Berlinu. Christian Echternacht kaže: "To je ukupno 7000 kvadratnih metara, otprilike kao jedan nogometni stadion, od toga 4000 kvadrata su stakleni vrtovi dok ostatak čine prostorije s ribnjacima.“

Christian Echternacht je jedan od tri člana grupe „Riba s krova“ koja ima velike planove. On je zadužen za marketing i prodaju, njegovi kolege, jedna botaničarka i menadžer, razmišljaju o sprovođenju ideje u djelo. 2013. bi ovdje trebalo nastati imanje, ali pioniri još traže ulagače. Pet milijuna eura je potrebno za sprovođenje projekta. Echternacht kaže: "Sve je to također veoma zdravo, bio-ribe se hrane bio-hranom, a upravo to je cilj ovog projekta. Ne koristimo gnojiva, ne dajemo nikakve lijekove ili antibiotike ribama, ovo je jedan kompletan, čist sustav Naše ribe su sretne ribe.”

Budućnost ili ludilo?

Na hranu se na gradskim dobrima ne troši mnogo. Konvencionalni uzgoj ribe zahtjeva 1000 litara vode za kilogram ribe, „ribi s krova“ je potrebno pet puta manje. 200 litara vode se umjesto klasičnog načina, filtrira kroz biljke. Na ovaj način izbjegle bi se i zaista nevjerojatne kilometraže koje hrana prelazi prije nego što stigne do kupaca.

Student Tobias Wimmer se čudi da gradska dobra odavno nisu postala stvarnost. "Kad se pogleda na primjer Berlin, s toliko ruševina, potencijal i prostor postoje, urušene kuće se veoma lako mogu pretvoriti u staklenike i tako pokrenuti regionalna proizvodnja hrane.“

Put ka budućnosti ili ludilu? 2012. će biti uzbudljiva godina za grupu “Riba s krova“ i studente Tehničkog sveučilišta. Ako se utvrdi isplativost projekta i privuku ulagači, 2013. bi sivi krov berlinske pivovare mogao postati ogroman staklenik i time i najveća svjetsko gradsko imanje.

Autori: N. Wojcik / D. Vranković

Odg.ured: Željka Telišman