Novi desničarski populisti u Turskoj

19. svibanj je državni praznik u Turskoj. Otac nacije Mustafa Kemal Ataturk je na taj dan 1919. započeo oslobodilački rat protiv zapadnih sila, koji je trajao do osnivanja republike 1923. godine – tako kažu turske povijesne knjige.

Za Umita Ozdaga, čelnika nove "Pobjedničke stranke", 19. svibanj je bio prilika da ponovo posegne za nacionalističkim tonovima. Ovaj 61-godišnjak je tog dana s jednom grupom ljudi posjetio Ataturkov mauzolej u Ankari i pozirao s prolaznicima ispred velikog spomenika. Ljudi koji su ga prepoznali radili su selfije s njim. Čovjek u prolazu je viknuo: "Moj učitelju, dobro je da te ima." Jedna žena ga je čak poljubila u čelo.

Zvijezda u usponu?

Umit Ozdag je u posljednje vrijeme velika zvijezda: gdje god se pojavio, oko njega se brzo stvori gomila ljudi. Svi ga žele vidjeti. On se pogađa ton koji ljudi vole, bavi se pitanjima koja se tiču mnogih Turaka: galopirajuća inflacija, opadajuća kupovna moć, egzistencijalni strahovi i navodno „otuđenje" u vlastitoj zemlji zbog izbjeglica.

Prema zvaničnim podacima, u Turskoj trenutno živi 3,8 milijuna registriranih sirijskih izbjeglica. No, ne zna se koliki je stvarni broj. Osim toga, tu su i izbjeglice iz Afganistana, Iraka, Pakistana i drugih zemalja, kojih prema UNHCR-u ima 320.000. Pretpostavlja se da je i njihov broj mnogo veći.

„Ne želimo da se naši ljudi bore protiv gladi i siromaštva dok se naš novac od poreza troši na Sirijce, Afganistance i Pakistance", uzvikuje Ozdag na javnim skupovima. Žestoka kritika izbjeglica nailazi na dobar prijem kod mnogih Turaka, ljudi se boje. Stopa inflacije je nedavno dosegla oko 70 posto. Stanovništvo pati od enormno povećanih cijena. I nema rješenja na vidiku.

Rođen u Japanu, studirao u Münchenu

Zapravo, ni Umit Ozdag nije novi „spasitelj", jer je predugo u etabliranom političkom establišmentu. Ali, nov je način na koji se obraća ljudima. On potiče iz politički aktivne porodice. Njegov otac je bio blizak suradnik Alparslana Turkesa, osnivača Stranke nacionalističkog pokreta (MHP). Poznatiji je međutim po svojoj organizaciji „Sivi vukovi", koja je u Njemačkoj pod prismotrom Službe za zaštitu ustavnog poretka. Ozdagova majka je također bila aktivna u MHP-u kao prva predsjedavajuća ženske organizacije te stranke.

Ozdag je rođen u Japanu, kada je njegov otac bio u diplomatskoj službi početkom 1960-ih. Kasnije je studirao političke znanosti, filozofiju i ekonomiju na Sveučilištu u Münchenu. I on je bio član MHP-a, ali je kasnije istupio iz stranke . 2021. je osnovao svoju „Stranku pobjede" .

Desničarsko huškanje

Vrlo brzo je stranka stekla popularnost zbog desno-ekstremističkih, rasističkih i anti-izbjegličkih stavova koje zastupa.  U posljednjim istraživanjima početkom svibnja stranka je prešla razinu od dva posto onih koji bi za nju glasali, što je relativno visoko za turske standarde.

Kemal Bozaj s Međunarodne više škole u Düsseldorfu i Kölnu, koji godinama promatra turske ultranacionaliste, nema dvojbe: „Stranka pobjede je ultranacionalistička u svom programu i desničarsko populistička po svojoj retorici i načinima predstavljanja", kaže Bozaj u razgovoru za DW.

Za Ozdaga važnu ulogu ima ideologija panturcizma. Za turske ultranacionaliste tu se radi o idealu etnički homogene države svih turskih naroda od Balkana do zapadne Kine, naravno pod turskim vodstvom. Osim toga se Ozdag jasno predstavlja kao poklonik "Sivih vukova".

Ozdag – veliki kritičar Erdogana

Umit Ozdag je oštar prema vladajućoj stranci AKP i njenom vođi Recepu Tayyipu Erdoganu. Time on čak prikuplja poene kod mnogih vladinih kritičara, koji sebe čak definiraju kao socijaldemokrate, a ima barem djelomičnu podršku i najveće opozicione stranke, CHP, Republikanske narodne stranke.

Još je teško prognozirati hoće li se„Stranka pobjede" uspjeti etablirati na duge staze. Politolog Berka Esena sa Sveručilišta Sabanci smatra  da će se potencijal ove stranke moći prepoznati tek za nekoliko godina, nakon što se ona pozicionira i u vezi s drugim temama.

Već i ranije je bilo raskola u povijesti turskih ultranacionalista. Tako primjerice za Umita Ozdaga i njegovu stranku islam ne igra veliku ulogu, oni su prije svega sekularno i nacionalistički usmjereni. A osim toga je, za razliku od brojnih drugih ultranacionalističkih grupacvija, „Stranka pobjede" kritički nastrojena naspram vlade i Erdogana.

Uz to su stari ultranacionalisti uvijek imali bliske veze s takozvanom dubokom državom Turske (Deep-State) i njenim podzemnim paravojnim strukturama. Umit Ozdag se, s druge strane, jasno ogradio od njih.

Paralele s europskim desničarskim populistima

Za politologa Berka Esena, „Stranka pobjede" pokazuje paralele sa europskim populistima. Ne samo zbog antiizbjegličkih teza, kaže i objašnjava: Za Ozdaga, Turska se sastoji od dva tabora. S jedne strane su vlast i opozicija, politička elita, koji ništa ne čine dok izbjeglice osvajaju Tursku. Ostatak je narod koji Ozdag želi spasiti.

"Stranka pobjede" bi mogla ugroziti sadašnji savez između vladajuće stranke i ultranacionalista. Oni podržavaju Erdogana od 2018. godine i podržavaju njegovu politiku prema izbjeglicama, iako i među njihovim pristalicama ima dosta protivljenja. Lako je moguće da bi se značajan dio njihovih pristalica baš zbog te teme mogao Ozdagu. Jer jedno je sigurno: pitanje izbjeglica nastavit će zaokupljati tursko društvo.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu