U što vjeruju Nijemci?

Slomljeni vjetrokaz u obliku pijetla kakav se obično može vidjeti na kršćanskim crkvama u Njemačkoj - tako izgleda naslovnica nove knjige Thomasa Großböltinga naslovljena "Izgubljeno nebo - Vjera u Njemačkoj od 1945." Profesor za noviju povijest na sveučilištu u Münsteru u njoj zaključuje kako politika mora reagirati na vjersku šarolikost u Njemačkoj. Velikim kršćanskim crkvama pak savjetuje da pronađu prikladnije i suvremenije načine za komuniciranje svojih vjerskih sadržaja vjernicima.

Izlazak iz crkve ne znači i nevjerništvo

Kršćanske crkve u Njemačkoj bilježe dramatičan gubitak članova: 1950-ih godina je još 95 posto Nijemaca pripadalo Katoličkoj ili Protestantskoj crkvi, danas ih je samo dvije trećine - s tendencijom daljnjeg smanjenja. Druge vjerske zajednice su sve zastupljenije, prije svega islam. I još jedna skupina u Njemačkoj najbrže raste - skupina onih koji ne pripadaju niti jednoj crkvenoj zajednici, što, međutim, ne bi trebalo brkati s nevjernicima. Što ljudi danas traže? Zadovoljavamo li svoju potrebu za transcendencijom - kao što je to slučaj u SAD-u - u "vjerskim supermarketima"? Ne, tvrdi njemački povjesničar. Katolički i protestantski "odmetnici" često ne nalaze neku organiziranu alternativu i zbog toga uglavnom ostaju "bez vjeroispovjesti". Upravo to je izazov za velike kršćanske crkve, smatra povjesničar iz Münstera - "vlastitu vjersku ponudu učiniti vidljivijom". Kršćanstvo je, argumentira Großbölting, postalo tek jedan od brojnih puteva za traženje odgovora o smislu i načina za oblikovanje nedjeljnih slobodnih aktivnosti. A tu novu ulogu, zaključuje, crkve još ne znaju ispuniti.

Njemačka država i crkva (pre)tijesno povezane

To je i jedan od razloga, smatra profesor iz Münstera, što se u Njemačkoj može registrirati sve više vjerskopolitičkih prijepora kao što je na primjer bila nedavna rasprava oko odbijanja liječničkog tretmana silovanih žena u dvije kelnske katoličke bolnice ili oko prava na štrajk zaposlenika Crkve, diskusija o obrezivanju dječaka ili besplatnom dijeljenju Kurana od strane selafija. "Crkva i politika notorno podcjenjuju potrebu za aktivnijim djelovanjem i reagiranjem", upozorava Großbölting: "Oni registriraju promjene tek onda kad se pojave problemi". Unatoč vjerskom pluralizmu koji vlada u njezinom drušvu, Njemačka je još daleko od toga da vjerske zajednice tretira ravnopravno.

Tako su muslimani, usprkos činjenici da njihov broj stalno raste, politički zakinuti, naglašava povjesničar iz Münstera. Razlog tome je, smatra on, što su Crkva i država još uvijek tijesno povezane: "Puno toga se održalo - crkveni porez, vjeronauk u državnim školama, mjesta crkvenih predstavnika u medijskim vijećima". Njemačka, tvrdi Großbölting, ima državni zakon o crkvi, a trebala bi imati državni zakon o vjeri koji bi iznova regulirao odnos države i crkve.

Svima jednako da bi bili svi jednaki

"Samo ako država ima jednaki odmak prema svim vjerskim zajednicama može od svih zahtijevati da se jednako pridržavaju zakona", argumentira povjesničar i dodaje kako to, međutim, onda znači i da ih jednako i podupire. On islamskim zajednicama u Njemačkoj, koje do sada ne funkcioniraju na principu formalnog članstva, savjetuje da se bolje organiziraju kako bi pravno i politički mogli efikasnije djelovati u njemačkom društvu. Vidljivim napretkom Großbölting smatra uvođenje islamskog vjeronauka u njemačke državne škole, a smatra da ne bi bilo loše ni uvođenje državnih islamskih blagdana u Njemačkoj.