U očekivanju Penelope

7. rujna u Sarajevo je stigla ekipa filma „Venuto al mondo“, talijanskog redatelja Sergia Castellitta, sa Penelope Cruz u glavnoj ulozi. Navikli na filmske zvijezde koje su već prošetale gradom, poput Angeline Jolie, Brada Pitta, Mickeya Rourkea, Stevea Buscemija, Kevina Spaceyja, Julianne Moore, Mije Farow, Morgana Freemana i drugih, Sarajlije su pomalo zatečeni nepristupačnošću španjolske zvijezde s holivudskom adresom, Penelope Cruz u filmu  „Venuto al mondo". Bit će to još  jedna ratna filmska priča s ovih prostora, prema romanu spisateljice Margaret Mazzantini. Penelope novinari prate u stopu, ali joj je nemoguće prići. Ipak, novine su pune fotografija snimljenih izdaleka, preko mrkih pogleda domaće policije i opasnih momaka iz osiguranja. Velika zvijezda se drži podalje od svega što ima domaću etiketu.

„Nikakvog razgovora s novinarima neće biti do kraja. I svi mi koji radimo na ovom filmu imamo potpisan ugovor u kojem, između ostalog stoji, da ne smijemo davati nikakve izjave u vezi s filmom. To nije ništa neobično“, kaže servis-producentica filma „Venuto al mondo“ Amra Bakšić Čamo.

Lov na dobru filmsku priču

 

Ipak, važno je da je još jedna velika filmska produkcija u BiH. Potporu u realizaciji pružaju joj dvije domaće producentske kuće, a i nekoliko tamošnjih glumaca igra uz Penelope Cruz. Tako se potraga za dobrom filmskom pričom iz Bosne i Hercegovine nastavlja. Nakon Oscarom nagrađene „Ničije zemlje“ Danisa Tanovića, „Grbavice“ Jasmile Žbanić i „Welcome to Sarajevo“ Michaela Winterbottoma, ostali se autori baš i nisu proslavili. Bilo je tu pravog američkog akcijskog trasha poput „Lova u Bosni“ („The Hunting Party“ , Richarda Sheparda iz 2007) i „Mirotvorca“ („The Peacemaker“  Mimi Leder iz 1997). Još se ne zna što donosi film Angeline Jolie „U zemlji krvi i meda“ („In the Land of Blood and Honey“ 2011). Uglavnom, strane produkcije još nisu proizvele dobar film o tako velikoj temi kao što je rat u BiH, najveći ratni sukob u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Ali, važno je da ne odustanu.

Na kraju filma ubiju Hitlera

 

 

Koliko u filmu, uprkos svekolikoj stvaralačkoj slobodi, moraju imati uporišta stvarne činjenice? „Mislim da činjenice nisu bitne, jer ljudi koji snimaju filmove o ratu u BiH, pričaju svoje priče, ne pričaju naše priče. Zbog toga oni nemaju odgovornost prema stvarnim činjenicama“, kaže redatelj i profesor na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti Srđan Vuletić i dodaje da je mnogo važnije pitanje zakonska regulativa snimanja koprodukcija u BiH. „Znači, mi ni na koji način ne smijemo ponovo dopustiti situaciju kakvu smo imali s filmom Angeline Jolie. Ne može se blokirati rad jedne strane koprodukcije na temelju osjećaja nekih ljudi. Nažalost, naša osjećajnost može biti uvrijeđena ili ohrabrena, ali to nije posao filmadžija. Oni pričaju svoju priču i nemaju tu vrstu historijske odgovornosti“, kaže Vuletić i ilustrira to jednim poznatim blockbusterom. „U filmu Quentina Tarantina 'Inglourious Basterds' na kraju filma ubiju Hitlera. Svi znamo da to povijesno nije bilo tako, pa opet nitko nije poveo tu raspravu. Mi smo ovdje u nekom predhistorijskom dobu“, kaže redatelj.

 

Trojanski konj ili Trojanski magarac?

„Zamislite da je 'Troja' snimana u Makedoniji kao da se sve tamo dogodilo, ili na primjer u našoj Gabeli, a da Trojanski konj nije bio konj, nego neki magarac... Bi li se tu radilo o izvrtanju povijesnih činjenica ili o 'pričanju svoje priče'?“ „Ono što mi na Akademiji podučavamo, je da filmska priča mora biti vjerodostojna. Učimo studente da istražuju činjenice“, kaže redateljica i Vuletićeva kolegica-profesorica na Akademiji Aida Begić i dodaje da se svaki redatelj prije snimanja filma mora baviti činjenicama vezanim za događaj i razdoblje u kojem je nastao, a onda može ispričati svoju priču. „Dakle, dosljednost i istinitost su temelj svake ozbiljne, prave umjetnosti, ali u smislu umjetničke interpretacije svaki reditelj može sebi uzeti slobodu, pa konj onda može biti i magarac“, kaže redateljica Begić. Srđan Vuletić naglašava da bi robovanje faktografiji onemogućilo nastajanje filmova poput na primjer, „Ratova zvijezda“. „Naši studenti na Odsjeku režije prvo uče razliku između filmske stvarnosti i stvarnosti svijeta u kojem živimo. To su dva svijeta koja su slična, ali se ne poklapaju. Povijesne činjenice - dobro je ako ih možete upotrijebiti u ime vašeg filma.“

Ni o Vijetnamu nije bilo bolje

„Kad pogledamo koliko je filmova snimljeno o Vijetnamu, a bilo ih je na stotine... Koliko ih uistinu pamtimo? Možda tri“, kaže producentica Amra Bakšić Čamo. (Pokušavamo da nabrojimo ta tri filma: „The Deer Hunter“ (Michael Cimino), „Full Metal Jacket“ (Stanley Kubrick) i „Hair“ (Miloš Forman)). „Sve što je vezano uz naš rat nije ništa drugačije od bilo kojeg drugog rata. Mi smo osjetljivi i znamo više od onih koji se bave našim ratom. Kad gledamo filmove o Bliskom istoku ili Afganistanu, da potječemo s tih prostora, sigurno nas ne bi oduševili, ali kao gledatelja nas zadovoljavaju. Ne kažem da je dobro da se priča, pa makar bilo kako da se priča o našem ratu, ali mi smo još uvijek tema u svijetu filma i to je naša realnost“, kaže producentica. 

 

Pametni Mađari

„To pitanje istine ovisi od onog tko gleda film. Postoji istina i postoje utvrđene činjenice. Tko utvrđuje činjenice? Pobjednici. Važnije od istine i faktografije je pitanje etike“, kaže oskarovac Danis Tanović i dodaje: „Kad se bavim takvim temama, ne bavim se optuživanjem, nego pokušavam naći neku ljudskost. Pokušavam da iz svega, ako je ikako moguće, izađe nešto pozitivno, da je film prije svega – antiratni. To je ono što je meni najvažnije.“

Tanović ističe da ga američki, holivudski filmovi, poput video-igrica, uopće ne zanimaju. „Drugo, naš veliki problem ovdje je što država još ne postoji. Za vrijeme mandata dva posljednja ministra kulture (Emir Hadžihafizbegović i Gavrilo Grahovac), za 90 posto su smanjeni budžeti za kulturu, a film zahtijeva mnogo novca. To je jedan od razloga, vrlo važan razlog, zašto još nemamo veliki film o Srebrenici“, kaže Tanović i detektira najveći problem stranih produkcija u BiH. „Ne postoji zakon, a naša vlast 'pametna' kakva jest, čini sve da odbije i to malo ljudi koji dođu da ovdje snimaju. Angelinin film koštao je oko 40 milijuna eura, naša je priča, a snimao se u Mađarskoj. Pametni su Mađari, oni su šest svjetlosnih godina ispred nas“, kaže rezignirano bosansko-hercegovački oskarovac Danis Tanović.

Autorica: Ljiljana Pirolić, Sarajevo

Odg. ur.: Snježana Kobešćak