Tursko uplitanje u sirijski kaos

Svojim napadom na položaje sirijskih Kurda, okupljenih u YPG, Turska je izazvala gnjev članica NATO-a. I dok SAD naoružava iste te Kurde, Rusija, koja je zaštitnik Assada, odobrila je Erdoganu napad na njih.

Prvi čovjek Turske odlučno je najavio: Ako Bog da, operaciju protiv kurdske paravojske YPG na sjeveru Sirije brzo ćemo okončati. "Pobjeći će i sve ćemo ih istjerati", rekao je u nedjelju turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i dodao: "Uništit ćemo ih, kako PKK tako i YPG."

Borbena retorika je u skladu s odlučnom akcijom turske vojske. U okviru operacije "Maslinova grana" turska vojska je, prema vlastitim informacijama, raketama napala više od 150 položaja snaga YPG. Gađana su i skladišta oružja. Kurdski izvori prenose da je najmanje deset ljudi poginulo, uključujući i civile.

Napad na položaj YPG-a odvija se u vrijeme kada je Erdogan pod ogromnim pritiskom, kako na unutarnjopolitičkom tako i na vanjskopolitičkom planu. Još u prosincu je izgovorio oštre riječi protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Njega je Erdogan pokušao skinuti s vlasti još 2011. godine, nakon izbijanja sirijskog ustanka. "Nije moguće nastaviti s Assadom u Siriji", rekao je Erdogan u prosincu prošle godine. "Kako da zamislimo budućnost Sirije s predsjednikom koji je ubio gotovo milijun svojih građana?"

Erdoganova vanjska politika

Ove riječi odražavaju politički neizvjesnu situaciju u kojoj se Erdogan nalazi, piše internetski portal Al-Monitor koji se specijalizirao za Bliski istok. Posljednjih godina Turska je doživjela čitav niz vanjskopolitičkih kriza. U svim tim krizama i konfliktima je Erdogan testirao koliko daleko može ići. Ali sada, s obzirom na Assadovu očiglednu sigurnu budućnost u srednjoročnom razdoblju, Erdoganov imidž znatno je oslabljen. "Zbog toga Ankara koristi svu svoju snagu protiv sirijskih trupa i označava Assada najslabijom karikom u terorističkom lancu", piše Al-Monitor. Ovaj manevar nije samo okrenut protiv sirijskog predsjednika. Također služi za reviziju često teškog odnosa s drugim zemljama.

Međutim, posebno kada se radi o pohodu protiv YPG-a, pokazuje se da kompleksnost odnosno veliki broj sukoba ne omogućavaju lak izlazak iz njih. Formula "Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj" više ne vrijedi , barem ne u odnosu na Siriju. Jer, koliko god Turska bila ujedinjena sa Sjedinjenim Državama u pogledu Assada, toliko njeni stavovi odudaraju od američkih kada se radi o odnosu prema sirijskim Kurdima. Washington ih je dugo vidio kao pouzdane partnere u borbi protiv džihadista i njihovih organizacija u Siriji. Sada Trumpova vlada te Kurde, zajedno sa sekularnim protivnicima Assada, planira okupiti u granične patrolne snage, koje bi brojale 30.000 vojnika i koje se stvaraju kako bi spriječile ponovno izbijanje nasilja, koje bi bilo pokrenuto od strane džihadista.

Kurdi pokušavaju smiriti napetosti

Za Tursku je ovaj američki korak potpuno neprihvatljiv. Jer, u Ankari se kurdske paravojne snage YPG smatraju terorističkim udruženjem, a vojno naoružavanje od strane SAD-a čini od njih etabliranu i de facto politički legitimnu vojnu snagu, čije se djelovanje osjeća daleko izvan Sirije. Osim toga, tijkom rata u Siriji, YPG je preuzeo kontrolu nad većinom sirijsko-turske granice u dužini od 700 od ukupno 900 kilometara. Ukoliko stalno zadrži kontrolu ovog dijela granice, onda bi to za Ankaru značilo da joj se neuračunljivi neprijatelj nalazi direktno na kućnom pragu.

Kurdi smatraju strahove turske vlade izgovorom. "Turska uzima nove granične trupe samo kao izgovor za napad", izjavio je glasnogovornik YPG-a Nuri Mahmoud. "Osposobljavanje naših jedinica nije ništa novo. S naše granice Turskoj ne prijeti nikakva opasnost". Mahmoud sumnja da Turska ne želi samo vojno djelovati protiv YPG-a već i protiv sekularne stranke "Demokratska unija", koja je povezana s YPG-om. "Turska vlada ne želi da se naš demokratski model odrazi na regiju. Zato nas je pokušala suzbiti zamjenskim ratom koji nije uspio, a sada su se odlučili na izravan napad."

Napetosti između Turske i Zapada

Vojnom akcijom protiv sirijskih Kurda Turska je, kao članica NATO-a, okrenula ostale pripadnice Sjevernoatlantskog vojnog saveza protiv sebe. Francuska je već sazvala izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian izvijestio je da je razgovarao sa svojim turskim kolegom Mevlütom Cavusogluom, pozvavši na sveobuhvatno primirje i bezuvjetno omogućavanje dostave humanitarne pomoći za ugrožene.

SAD inzistira na svojoj podršci kurdskim snagama YPG. Time oni slijede još jedan politički cilj: suzbijanje utjecaja Irana u Siriji. Taj dio posla bi trebale preuzeti granične snage, osobito umjereni Assadovi protivnici. Američki državni tajnik Rex Tillerson izjavio je prošli tjedan da se "iranski san o proširenju u pravcu sjevera ne smije ostvariti".

Moskva podržava akcije Ankare

Rusija je zauzvrat odobrila tursku ofanzivu protiv YPG-a, jer je zajedno s Iranom najvažniji Assadov zaštitnik. Moskva nema interesa za suzbijanje iranskog utjecaja u Siriji. Sukobi se preklapaju. No čini se da oni vojno više ne mogu biti riješeni.