1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Trumpovi jednostavni odgovori

Ines Pohl
21. rujna 2016

Predsjednički kandidat republikanaca nudi jednostavne odgovore na kompleksna pitanja terorizma. Prekasno je da se Amerikanci zapitaju u kakvoj zemlji žele živjeti, smatra Ines Pohl.

https://p.dw.com/p/1K5Vm
USA Fahndung gegen Ahmad Khan Rahami
Foto: Getty Images/AFP/J. Samad

Da su vremena normalna, zajednička akcija policije i FBI-a bila bi pozdravljena ovacijama. Osumnjičeni je uhićen ni 24 sata nakon bombaških napada u New Jerseyju i New Yorku. Pri akciji policije samo je lakše ozlijeđen, dakle sposoban za saslušanje.

Ali ovo nisu normalna vremena i akcija snaga sigurnosti ne nailazi na priznanje. Za to postoji jedan razlog – Donald Trump. Opet je republikanski kandidat za predsjednika ponudio Amerikancima jednostavan odgovor na strahove od novih islamističkih napada: zaboravimo političku korektnost i krenimo u rasno sortiranje.

Ne smeta Trumpu mnogo što je i u SAD-u zabranjeno sumnjičiti ljude zbog njihove rase, nacije ili veroispovijedi. Kad god su njegove ideje protivne važećim zakonima, Trump i njegove pristaše u tome vide novi dokaz koliko je sustav pokvaren i pogrešan. U toj logici se samo jedan čovjek – Trump – može pobrinuti da zakoni budu do kraja podređeni sigurnosti u vlastitoj zemlji.

Ines Pohl
Ines Pohl

S druge strane, kompleksni odgovori koje nudi Hillary Clinton teško dopiru do ušiju. Mnogi ljudi ne žele slušati o direktnoj vezi ratova u dalekoj Siriji ili Iraku s napadima radikaliziranih muslimana u SAD-u. Ljudi su nesigurni. I hoće rješenja, odmah.

Srednjoročne i dugoročne posljedice tu ne igraju ulogu. Nema mjesta za pitanje kuda bi otišlo jedno društvo koje definira sebe isključivo kroz izolaciju i obranu od terorizma, gdje dominiraju strah i nesigurnost. Ali ima mjesta za parolu da je dosta tabuizacije strahova. To zlokobno podsjeća na parolu populista iz Alternative za Njemačku: Valjda se to smije reći...

Građani često osjećaju da se politička elita prema njima ponaša tutorski, a Sjedinjene Države očito nisu našle način da nadvladaju taj osjećaj. Da usmjere diskurs tako da se temelji na važećim zakonima, ali da ponudi građanima osjećaj da smiju biti iskreni kada pričaju o svojim brigama, strahovima i nadama. Mnogi izgleda nisu pronašli način da svoje strahove očiste od rasističkih i ksenofobnih tendencija.

Zemlja nije pronašla ni odgovor na pitanje koje su društvene snage još dovoljno jake da spriječe eskalaciju ovog sukoba tumačenja. Jasno je da to nisu ni elite ni mediji. To su pitanja koja će kampanja u SAD-u izvesti i u zemlje poput Francuske, Engleske, Poljske, Danske, Njemačke. To su pitanja za koja trenutno nema mjesta u zahuktaloj američkoj borbi za Bijelu kuću.

Sjedinjene Države su nakon višemjesečne kampanje iscrpljene i podijeljene toliko da izgleda kao da se raspadaju pred uključenim televizijskim kamerama i u vijestima koje se u realnom vremenu prenose na Twitteru. Za ovu kampanju je već prekasno. Ne da se više pokrenuti pitanje odnosa prema tabuima i pitanje na kakvim moralnim temeljima zemlja želi stajati. Političari drugih zemalja koje očekuju veliki izbori imaju još nešto malo vremena da napuste udobne naslonjače samodopadnosti i da se suoče sa stvarnošću u kojoj žive njihovi građani.