"To bi bila katastrofa za regiju"
25. veljače 2012Na sastanku u Tunisu u petak (24.2.) Kontaktna skupina koja okuplja preko 60 zemalja i međunarodnih organizacija zahtijevala je i slobodan pristup humanitarnih organizacija ugroženom stanovništvu u Siriji, no jedinstvo oko slanja arapskih mirovnih trupa u tu zemlju nije postignuto. Ono što su predstavnici "Prijatelja Sirije" zamislili kao simbol moralne potpore za sirijsku oporbu, već i uoči sastanka je isprovociralo nervozu. Sirijsko nacionalno vijeće kao pokret otpora u egzilu zatražilo je od inozemstva naoružavanje pobunjenika, pa čak i vojni angažman.
Domaćin susreta, predsjednik Tunisa Moncef Marzouki, u ime većine sudionika odbacio je te zahtjeve: "Većina arapskih država je jedinstvena oko tog pitanja. Samo dvije-tri zemlje su za intervenciju. Ali to bi bila katastrofa za regiju."
Oprezno s Rusijom i Kinom
Zapad sve karte polaže na oprezne tonove. Jaz iz Vijeća sigurnosti bio je uočljiv i u Tunisu. Rusija i Kina nisu zbog toga sudjelovale na sastanku. Ukoliko se te dvije zemlje, velesile s pravom veta u Vijeću sigurnosti žele privući, ne smije ih se provocirati. Tunižanski predsjednik stoga je u "igru" ubacio prijedlog kojim bi se mogla prekinuti diplomatska blokada oko Sirije: "Rusiju bi možda mogli uvjeriti da je mirno rješenje konflikta i u interesu Rusa. Zamisliva je opcija da Asad i njegova obitelj napuste Siriju uz jamstvo imuniteta".
To je rješenje poznato već iz Jemena. Imunitet za najodgovornije osobe, s ciljem napretka u rješavanju sukoba. "Prijatelji Sirije" na summitu u Tunisu ostali su i pri već poznatim zahtjevima: hitni prekid nasilja, slobodan pristup humanitarnim organizacijama u gradovima poput Homsa. Ali ne i zahtjevi za intervencijom ili naoružavanjem pobunjenika, iako taj proces traje i odvija se drugim kanalima.
Simbolična podrška sirijskom narodu
Sirijska oporba sudjelovala je na pregovorima u Tunisu, ali zbog nejedinstva oporbenjaci su prije problem nego rješenje koflikta. Nacionalno vijeće koje favoriziraju "Prijatelji Sirije", jedno je, ali ne i jedino tijelo koje zastupa stanovnike Sirije. Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle u Tunisu nije želio komentirati naoružavanje oporbe i mogući Asadov odlazak u egzil. Westerwelleu su važne tri, ne baš nove, točke:
"Naravno, da se zaustavi nasilje, da humanitarno pomognemo i treća je točka političko rješenje za mirnu tranziciju u Siriji. Međunarodna akcija je od velikog značaja i činjenica da su ovdje sudjelovali predstavnici toliko puno delegacija iz toliko puno zemalja, kako bi odaslali signal podrške sirijskog naroda, to sigurno neće ostati bez učinka."
Katar je zatražio arapske mirovne trupe za Siriju, a Arapska liga hitno donošenje rezolucije Ujedinjenih naroda. Oba zahtjeva nisu nova i trenutno nisu niti realistična. Crveni križ, jedina međunarodna organizacija koja još uvijek djeluje u Siriji, na terenu je postigla puno više od diplomata. Saleh Dabakkeh, glasnogovornik Crvenog križa, javio se iz opkoljenog grada Homsa: "Crveni križ i Crveni polumjesec su u Homsu. Pregovaramo sa svim stranama i iz grada želimo izvući sve ozlijeđene, bez iznimke!" U međuvremenu je počela evakuacija žena i djece iz kvarta Baba Amr u kojem se vode najteže borbe.
Koalicija protiv Asada nakon sastanka u Tunisu nema u rukama puno više političkih argumenata nego uoči susreta. A ni sirijska oporba - osim novih izraza solidarnosti. Otpor u Siriji ne može računati na pomoć izvana, Zapad i mnogi Arapi i dalje se moraju probojavati da bi eskalacija građanskog rata u Siriji mogla prouzročiti "požar" na Bliskom istoku.
Autor: Ulrich Leidholdt, Amman/ S. Matić
Odg. ur.: Dunja Dragojević