Tko može biti Juncker i nakon Junckera?

Uvjereni Europljanin i zdušni zagovornik zajedničke valute Starog kontinenta, luksemburški premijer Jean-Claude Juncker čitavu krizu eura očito doživljava i veoma osobno. Čak i pojavom izgleda kao da je u nekoliko mjeseci ostario za nekoliko godina, opterećen golemim problemima koji opterećuju i euro i njega kao predsjedavajućeg skupine zemalja zone eura. Povrh toga, on je i premijer Luksemburga i tamošnji ministar financija i prije nekog vremena je odlučio: više ne želi tu "dodatnu zanimaciju" i položaj "prvog među jednakima" u zoni eura.

Njemačka kancelarka Angela Merkel je uvjerena kako je njen ministar financija (i kratkotrajni predsjednik njemačkih kršćanskih demokrata) Wolfgang Schäuble idealna osoba da naslijedi Junckera. Jer Berlin svakako želi da zemlje eura nastave sa naporima uravnotežiti svoje proračune i odreći se novih zaduživanja. Njemački ministar među europskim kolegama doduše jest na glasu kao "tvrdolinijaš", ali kako se Schäuble i osobno izrazio; "nisam čuo da je itko od mojih kolega rekao, 'zaboga, samo ne Schäuble'".

Tamo Talijan, tamo Francuz, tu Nijemac...

Naravno, i to je dio opće "kadrovske slagalice" kakva je uobičajena u Europskoj uniji. Obzirom da je Talijan Draghi dospio na položaj predsjednika Europske središnje banke - iako se nakon Francuza Tricheta govorilo kako taj položaj "pripada" Njemačkoj, Berlin svakako želi barem kroz vijeće ministara zone eura zadržati svoj utjecaj.

No i novi francuski predsjednik Hollande nipošto nije zagovornik njemačkog ministra na tom položaju - ili ako pak i to postane, onda se mora prekinuti sa tradicijom da su svi članovi tog tijela i članovi nacionalnih vlada, nego bi Schäuble to mogao postati samo ako više nije njemački ministar financija, piše njemački list Spiegel. Ali njemačka kancelarka ne želi da i to postane nova, zasebna funkcija, nego da to i dalje obavlja neki od ministara zemalja zone eura.

"Najveći brod ne može biti mjerilo"

I dok se nagađaju reakcije drugih zemalja na prijedlog o Schäubleu, oglasio se i njemački bivši ministar financija Steinbrück (iz socijaldemokratske vlade kancelara Schrödera) koji smatra kako to nipošto nije dobra ideja. Njemačka je "najveći brod u konvoju zone eura" i time nije u poziciji da bude sudac i medijator unutar Europske unije, smatra Steinbrück. "Taj položaj bi radije prepustio nekoj zemlji koja je očito u boljem položaju posredovati među različitim interesima, osobito među velikim članicama Europske unije". Luksemburški premijer je time doista bio idealna osoba kao zemlje koja je i smještena između Francuske i Njemačke i koja i sama ima goleme koristi od zajedničke valute.

S druge strane, bivši njemački ministar nipošto ne misli kako bi se Njemačka morala odreći odgovornih funkcija, osobito u financijskom sektoru Europe i glasno optužuje njemačku kancelarku kako je "bila nesretne ruke" u zastupanju njemačkih kandidata. To se na primjer odnosi na položaj čelnika Europske banke za obnovu i razvoj, gdje je umjesto ponovnog izbora Nijemca Thomasa Mirowa izabran Britanac, Suma Chakrabarti. No postoji još položaja gdje bi kancelarki bilo pametnije zagovarati njemačkog kandidata, osobito na položaj čelnika europskog fonda za spas eura ESM gdje je kandidat Klaus Regling.

Njemačka kancelarka Angela Merkel se do sada nije upuštala u javnu raspravu o tom pitanju, ali je predsjednik kluba zastupnika njenog koalicijskog partnera, liberalne stranke Rainer Brüderle pun riječi hvale za Merkeličinog ministra financija: "On uživa ugled u čitavoj Europi", tvrdi liberalni političar, a kada je riječ o otporu Francuza smatra kako će se tek nakon parlamentarnih izbora 17. lipnja znati, "što su taktičke igrice Francuza, a što nisu".