Sve što ste htjeli znati o dvojnom državljanstvu

U Turskoj je ponovno uhićen njemački državljanin turskog porijekla, u zatvorima u Iranu nalazi se nekoliko zapadnih državljana. Državljanstvo neke ljude prati kao sjena, čak i ako su odavno otišli iz zemlje na čiji putovnica imaju pravo.

Ta putna isprava može biti blagoslov, ali i prokletstvo, može omogućavati slobodu kretanja, ali je i ograničavati. To ovisi od države do države.

Strogo kontrolirano državljanstvo

Iran je jedna od zemalja koja ne pušta svoje građane, čak i ako oni zaista žele otići. Građanski zakonik Irana predviđa da je iransko državljanstvo gotovo nemoguće napustiti. U isto vrijeme, ono se stiče praktično neizbježno: svako čiji je otac državljanin te zemlje također stiče iransko državljanstvo.

Ženama je posebno otežano da se odreknu iranskog državljanstva. One naime ne smiju imati neko drugo državljanstvo osim onog koje imaju njihovi muževi. Iz tih razloga se u Njemačkoj dvostruko državljanstvo gotovo uvijek prihvaća kada je riječ o naturaliziranim Irancima. Podaci njemačkog Saveznog zavoda za statistiku pokazuju da je prošle godine njemačko državljanstvo dobilo 3.080 Iranaca, a da se pritom nitko od njih nije odrekao svoje iranske putovnice.

Iran nije jedina zemlja koja odbija svojim građanima dati otpust iz državljanstva. To je slučaj u još četrdesetak zemalja, uključujući i neke za koje se to možda ne očekuje – poput Argentine. Prošle godine 155 Argentinca dobilo je državljanstvo Njemačke i pritom zadržalo svoju argentinsku putovnicu. Ostale zemlje sa strogim pravilima o državljanstvu su Afganistan, Eritreja, Iran, Nigerija, Sirija…

Porijeklo ili teritorij

U osnovi, postoje dva principa na osnovu kojih se odlučuje tko ima pravo na državljanstvo. Sjedinjene Američke Države tako državljanstvo dodjeljuju na osnovu teritorijalnog principa, koji se također naziva „ius soli“. To znači da sva djeca rođena na teritoriji SAD dobivaju američko državljanstvo. Drugačije je na primjer u Njemačkoj i Kini. Te dvije države slijede princip porijekla, „ius sanguinis“. Njemačko državljanstvo se dakle ne stiče na osnovu rođenja na teritoriji Njemačke, nego na osnovu porijekla roditelja.

Ipak, u Njemačkoj je ljudima stranog porijekla omogućeno stjecanje njemačkog državljanstva, a moguće je steći i dvostruko državljanstvo. U Kini je to znatno teže, a dvostruko državljanstvo je čak zabranjeno zakonom. Također, djeca Kineza koja žive npr. u SAD neće moći postati kineski državljani, jer je to u suprotnosti s principom porijekla.

Europljani u raju s putovnicama

Kada je riječ o Europskoj uniji, situacija se tu u priličnoj mjeri razlikuje od zemlje do zemlje. U Njemačkoj su od 2007. godine državljani zemalja EU, kao i Švicarske naturalizirani na temelju pretpostavke „višestrukog državljanstva". I ostale države EU-a dozvoljavaju dvojno državljanstvo, bilo u potpunosti, bilo uz određena ograničenja.

Popis stanovništva iz 2011. godine pokazao je da u Njemačkoj ima nešto manje od 4,3 milijuna ljudi koji pored njemačkog imaju bar još jedno državljanstvo. Pored njemačkog, 690.000 stanovnika ima i poljsko, 570.000 rusko i 530.000 tursko državljanstvo. Ti podaci nisu, međutim, precizni, jer je Savezni zavod za statistiku do njih došao samo na osnovu izjava popisanih. Mora se računati da su mnogi prilikom popisa zaboravili ili nisu htjeli navesti da imaju još jedno državljanstvo pored njemačkog.

Specifičnost Njemačke je i to što su se do kraja 2014. godine djeca čiji su roditelji stranci, a rođena su u Njemačkoj, između 18 i 23 godine morala odlučiti čiju putovnicu će uzeti: zemlje rođenja ili zemlje porekla njihovih roditelja. To je prije svega pogađalo ljude turskog porijekla s njemačkom putovnicom.

Međutim, od kraja 2014. oni koji su do navršene 21. godine u Njemačkoj boravili najmanje osam godina ili su šest godina u Njemačkoj pohađali školu – ne moraju više donositi takvu odluku. To važi i za one koji su školsku diplomu ili stručno obrazovanje stekli u Njemačkoj. Ljudima turskog porijekla to je omogućilo zadržavanje i turskog i njemačkog državljanstva.