Gdje je dozvoljeno dvojno državljanstvo?

Njemačka

Može li jedan čovjek biti građanin dviju država? Ometaju li dva nacionalna identiteta integraciju? Jesu li oni za organe vlasti prepreka u borbi protiv terorizma? Nekoliko mjeseci uoči izbora za Bundestag dvojno državljanstvo je postalo politička jabuka razdora. Zbog sukoba s Turskom, ta rasprava je ponovno oživjela.

Kada je riječ o dvojnom državljanstvu, Njemačka načelno važi kao prilično restriktivna. Prema principu "izbjegavanja višestrukog državljanstva", Nijemci se moraju odreći svog državljanstva ako žele uzeti neko drugo. Izuzeci se odnose na državljanstvo zemalja EU-a, Švicarske kao i na djecu i unuke doseljenika. Načelo stjecanja državljanstva rođenjem na njemačkom teritoriju (ius soli) važi uz ograničenja.

U Njemačkoj živi oko 4,3 milijuna ljudi s dva državljanstva ili više njih. Svaki peti građanin turskog porijekla ima i njemačku i tursku putovnicu.

CDU želi pooštriti odredbe o državljanstvu. Još na stranačkom kongresu u prosincu kršćanski demokrati su pokrenuli raspravu o mogućim ograničenjima prava na dvojno državljanstvo. Najviše se raspravlja o obvezi opredjeljivanja za jednu putovnicu. Djeca stranaca su po rođenju u Njemačkoj dobivala oba državljanstva, ali su se u dobi od 23 godine morala opredijeliti za jedno od njih. 2014. je velika koalicija odlučila poništiti taj zakon - od tada oni koji su rođeni i odrasli u Njemačkoj mogu i nakon 23. godine života zadržati obje putovnice.

Sada se CDU, prema informacijama tjednika Spiegel, u predizbornoj kampanji namjerava založiti za ukidanje dvojnog državljanstva. "Moramo promijeniti politiku koja stalno predviđa neke izuzetke od pravila", rekla je za ovaj tjednik predsjednica Mreže CDU-a za integraciju Cemile Giosouf. U jednom dokumentu koji bi trebao biti integriran u izborni program stranke, piše da bi unuci doseljenika prve generacije trebali imati još samo - i jedino - njemačku putovnicu.

Francuska

Većina država EU-a omogućava stjecanje i posjedovanje dvojnog državljanstva. Tako je i u Francuskoj. Građani te zemlje od 1973. smiju posjedovati dvojno, pa i višestruko državljanstvo. 2009. godine. Francuska se usprotivila članku 1 europskog "Sporazuma  o smanjenju broja dvojnih državljanstava i o vojnoj obvezi građana s višestrukim državljanstvom". Cilj sporazuma je "smanjenje broj slučajeva višestrukih državljanstava između ugovornih partnera".

U Francuskoj neograničeno važi ius soli - pravo tla: onaj tko se rodi u toj zemlji, dobiva francusko državljanstvo, neovisno o nacionalnosti roditelja.

Švedska

U Švedskoj je dugo važilo pravilo izbjegavanja dvojnog državljanstva kao i u Njemačkoj. Od 2001. je švedskim građanima omogućeno da zatraže neko drugo državljanstvo, a da pritom ne izgube švedsku putovnicu. I obrnuto: doseljenici se ne moraju odreći svog državljanstva. Sociolog Thomas Faist u Švedskoj vidi potencijalni primjer za druge zemlje. Tamo se, kaže, na dvojno državljanstvo ne gleda kao na problem, već više kao na doprinos integraciji. I druge skandinavske zemlje imaju slične regulative: u Danskoj je dvojno državljanstvo dozvoljeno od 2014, a u Finskoj još od 2003. Jedino se u Norveškoj ono odobrava samo u iznimnim slučajevima.

Poljska i drugi

Građanima Poljske zakon u načelu ne dozvoljava posjed dvojnog državljanstva, ali se posjedovanje druge putovnice tolerira. Državljani Poljske ne smiju pritom izbjegavati svoje građanske obveze u Poljskoj pozivanjem na drugo državljanstvo.

Ukrajina ne priznaje dvojno državljanstvo. Prema njezinim zakonima, stranci koji dobiju ukrajinsko državljanstvo moraju se u roku od dvije godine odreći svog starog državljanstva. No, mnoge zemlje srednje i istočne Europe dozvoljavaju dvojno državljanstvo, kao na primer, Češka, Bugarska, Srbija, Rumunjska i Hrvatska.

Španjolska

Španjolska načelno dozvoljava dvojno državljanstvo doseljenicima iz Portugala, Andore, Filipina, Ekvatorske Gvineje i latinoameričkih zemalja s kojima je sklopila odgovarajuće ugovore. Doseljenici iz drugih zemalja moraju se odreći svog prvobitnog državljanstva ako žele imati španjolsko. Ali,  Španjolcima je dozvoljeno imati dva državljanstva, ukoliko vlastima u roku od tri godine potvrde da žele zadržati španjolsku putovnicu.

Monako i Andora ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo, dok je u Portugalu ono dozvoljeno.