Sudan: "Katastrofa je bila predvidiva"

DW: Gospođo Peter, zašto, po Vašem mišljenju, upravo sada eskalira borba za vlast između paravojnih formacija RSF-a i sudanske vojske?

Marina Peter: Krajnji razlog je svakako pitanje: hoće li konačno ponovo postojati vlada sastavljena od vojnih i civilnih snaga? Postojao je i odgovarajući sporazum po tom pitanju iz prošlog studenoga kojim je to bilo predviđeno za prosinac. Ali onda se to uvijek iznova odgađalo. To je krajnji razlog. Jer jedna točka sporazuma je puna integracija paravojnih postrojbi u sastav sudanske vojske.

Pripadnici RSF-a (Rapid Support Forces) bili su posebno ozloglašeni u Darfuru, gdje su početkom 2000-ih izvršili brojna ubojstva. Te milicije su vremenom postale poluautonomni dio sudanskih vojnih snaga i sada bi trebale u potpunosti biti integrirane u njih.

Ali borba za vlast je praktički tinjala i očekivala se već od 2019. godine - od svrgavanja diktatora Omara al-Bašira.

Sadašnji zapovjednik sudanskih oružanih snaga, general Abdel Fatah al-Burhan, tada je bio imenovan predsjednikom Vijeća, a njegov zamjenik je bio šef RSF-a Hamdan Daglo (zvani Hemedti). Obojica su posvojeni sinovi bivšeg diktatora al-Bašira - tako da potječu iz islamističkog okruženja. Hemedti je na Zapadu postao sve popularniji jer se pobrinuo da brojni migranti, koji su se preko sudanske pustinje pokušavali probiti do Libije, budu uhićeni i tako spriječeni na daljem putu prema Europi.

Bilo je jasno da će jedan od njih dvojice za sebe tražiti najviši položaj na vlasti. Za nas, koji smo promatrali tu situaciju, a posebno za same stanovnike Sudana, pitanje više nije glasilo hoće li doći do borbe za vlast, već, jednostavno - kada. Katastrofa je bila predvidiva.

Koliko je RSF jak u Sudanu?

Pripadnici RSF-a su vrlo dobro naoružani. Oni su godinama služili kao plaćeničke snage i u Libiji i u Jemenu. Te trupe imaju i veoma jake veze s Rusijom. Hemedti je jedan od najbogatijih ljudi u Sudanu. RSF je do velikih iznosa novca došao uglavnom eksploatacijom zlata u Hemedtijevom rodnom Darfuru i drugim dijelovima zemlje. Veliki dio tog zlata je završio u Rusiji, koja je inače veliki prijatelj i pruža veliku podršku RSF-u.

No, ni za Burhana se ne može reći da je siromašan. Obje vojske su profitirale od gospodarskih prilika. Hemedti je toliko bogat da je sebi novcem mogao kupiti naklonost. On je, između ostalog, taj koji je u zemlju doveo Wagnerove trupe, koje poznajemo iz ukrajinskog rata. I mi se pribojavamo da Rusi Hemedtiju eventualno prosljeđuju obavještajne informacije.

Polazite li od toga da će u borbi za vlast na kraju pobijediti RSF?

To se u ovom trenutku uopće ne može reći. Sudanska vojska je dobro naoružana i opremljena. Ona kontrolira zračne snage koje su sada sudjelovale u sukobima. To je posebno tragično jer se mnoge trupe RSF-a nalaze u gusto naseljenim područjima.

Ne mislim da će RSF tako lako pobijediti – naprotiv. Ali se lako može dogoditi da bi oni mogli formirati obruč oko Kartuma. I, u svakom slučaju, oni imaju sigurno utočište u Darfuru, gdje su se skoro neprekidno borili tokom posljednjih mjeseci.

Trenutno traju sukobi i u Istočnom Sudanu, gdje također ima dosta nezadovoljnih. U ovom trenutku se ishod ne može prognozirati. I Burhan ima saveznike – trenutno, na primjer, ima vrlo jaku podršku Egipta.

Potpuna integracija RSF-a u regularnu vojsku bila bi preduvjet da civili ponovo mogu sudjelovati u vlasti. Je li sada, po Vašem mišljenju, ovom eskalacijom to blokirano na duže vrijeme?

Nažalost, to je ono što zabrinjava. Mi na Zapadu brzo povjerujemo da se vojnici preko noći  mogu pretvoriti u demokrate. To već nije funkcioniralo u Južnom Sudanu, koji se odcijepio 2011. Slično se dogodilo i u Eritreji. Ni u Sudanu neće funkcionirati. Vojni čelnici, koliko god se predstavljali kao netko tko je iznenada otkrio demokraciju, te najave koriste samo kao kamuflažu. U proteklih nekoliko mjeseci posebno je Hemedti pokušao pridobiti dio stanovništva osudom vojnog udara. Naravno, izjasnio se za demokraciju, kako je sam rekao. Ali sve to se na kraju samo kaže kako bi se dobila bolja polazna pozicija u borbi za vlast.

Arapska liga je zatražila hitan sastanak. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres zahtijevao je trenutni prekid nasilja. Kolike su mogućnosti utjecaja iz inozemstva?

Veliki problem je što su druge zemlje već ranije uspjele ostvariti veliki utjecaj. Egipat bi u Sudanu najradije volio vidjeti vladu usporedivu s onom u Kairu. Tamo također nema demokratske vlasti.

Saudijska Arabija je u dobroj mjeri doprinijela sukobu u Sudanu, kao i Rusija i Eritreja. Odnosi s Etiopijom su takvi da postoji podrška samo jednoj strani u borbi za vlast. Nijedna od ovih zemalja nema istinski interes za uspostavu demokratske vlasti.

Nažalost, trenutno svjedočimo svojevrsnoj ponovnoj podjeli Afrike sa širenjem zona utjecaja i novim "hladnim ratom". Guterres je predugo bio tih. Uvijek smo se pitali: gdje su Ujedinjeni narodi? Na kraju krajeva, ne postoje snažan muškarac ili žena koji su se zaista zalagali za diplomaciju u posljednjih nekoliko mjeseci, kada se eskalacija mogla predvidjeti.

Ovo još jednom pokazuje bespomoćnost međunarodne zajednice u suočavanju s ovakvim situacijama. Dobro je što njeni predstavnici sada govore. Ali trebali su progovoriti mnogo ranije i mnogo ranije izvršiti pritisak.

Svjetski program za hranu najavio je da će obustaviti svoje djelovanje u Sudanu jer su ubijeni i pripadnici UN-a. Što to znači za civilno stanovništvo?

Sudan ionako spada u najsiromašnije zemlje na svijetu. Postoje bogate elite, ali većina stanovništva je veoma, veoma siromašna, i živi na granici ili ispod granice siromaštva. Naročito u Darfuru, gdje je sada zbog ubojstva suradnica te organizacije obustavljen njen rad, ljudi su se godinama prehranjivali zahvaljujući pomoći izvana.

Još uvijek ne možemo predvidjeti koliko će dugo trajati sukobi. Pored katastrofa koje se ionako već događaju u Sudanu, ovo sada sve još dodatno otežava.

Marina Peter je predsjednica Sudanskog foruma i više od 30 godina prati događanja u toj regiji.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu