Srpska pravoslavna crkva šuti o seksualnim zlostavljanjima
14. veljače 2019
Šutnja. Šutjele su žrtve. Šutjeli su počinitelji zločina. Žrtve zbog srama i bola, počinitelji zbog straha da će ih stići ruka pravde. Žrtve su djeca, a počinitelji visoke moralne instance – navodno svećenici i episkopi Srpske pravoslavne crkve.
No, i kada je šutnja prekinuta i kada su pokrenuti sudski procesi, daleko se nije stiglo. U poznatim slučajevima protiv episkopa vranjskog Pahomija (Gačića), koji su godinama punili naslovnice srpskih novina, "nastupila je zastara" ili je oslobođen "zbog nedostatka dokaza".
Ostala samo stigma
Kasnije se umiješao i Vrhovni sud Srbije koji je ustanovio da je tijekom tih procesa bilo ozbiljnih propusta, ali zbog zakonske regulative oni nisu mogli biti ponovljeni. Nakon svega, na žrtvama je ostala samo stigma da su možda lažno optužili visokog crkvenog velikodostojnika.
Sada su neke nove žrtve optužile neke nove velikodostojnike za bludne radnje i zlostavljanja, pa čak i za ubojstvo. Njihovi slučajevi završili su pred sudom u Londonu. "Tužena strana je Srpska pravoslavna crkva, kao njihov poslodavac", kaže za DW odvjetnik koji zastupa žrtve, Mladen Kesar.
Podneseno je ukupno šest tužbi, a među njima je i tužba nekadašnjeg monaha i svećenika Bojana Jovanovića. Iako on, kako kaže za DW, nije bio fizički zlostavljan, bilo je pokušaja prisiljavanja – "direktno i indirektno".
"Direktno, nuđenjem seksualnog odnosa, a indirektno, tako što su na mene vršeni psihički pritisci, što sam maltretiran. Pokušavali su me psihički slomiti", priča Jovanović.
"Tjerao me da podvodim djecu"
Bojan Jovanović je bio u službi kod nekadašnjeg episkopa Zvorničko-tuzlanske eparhije Vasilija (Kačavenda). "On me tjerao da podvodim dječake, da vrbujem dječake po školama. Vrbovali su najčešće djecu razvedenih roditelja, siromašnu djecu", priča Jovanović.
On spominje slučaj dječaka Milića Blažanovića koji se u jednom manastiru navodno raznio bombom, a kojega je, prema Jovanovićevim riječima, Kačavenda seksualno zlostavljao. Jovanović ide toliko daleko da Kačavendu dovodi u vezu i s ubojstvom Milića Blažanovića, jer ne vjeruje u njegovo samoubojstvo.
"Milić Blažanović je bio u potpunosti zdrav i prav. Imao je djevojku i s njom izlazio. Ali, naravno da je preživio velike lomove, s obzirom na to da je doživio silovanja, maltretiranja… I on je o tome govorio i tražio pomoć", tvrdi Jovanović.
I taj slučaj je pred sudom u Londonu. Srpsku pravoslavnu crkvu tuže majka i baka stradalog mladića, a SPC i dalje šuti. DW je pokušao preko za to nadležnih službi u Patrijaršiji SPC-a doći do komentara, međutim, kako nam je rečeno, patrijarh srpski Irinej "nije blagoslovio" da se o slučaju bilo što komentira.
"Kačavenda je grešan"
No, patrijarh je za beogradski tabloid Kurir u studenom 2015. godine izjavio: "Bile su razne priče o Kačavendi, međutim, priča uvijek ima. Čim smo dobili dokaze, protiv vladike zvorničko-tuzlanskog su poduzete određene mjere, odnosno, umirovljen je."
Odvjetnik Kesar kaže da tu izjavu Srpska pravoslavna crkva nikada nije demantirala. On napominje da se ona nije suštinski distancirala od svećenika u svojim redovima koji su se dovodili u vezu s optužbama za pedofiliju. Kesar podsjeća da je i mitropolit Amfilohije (Radović) također svojevremeno komentirao da je "Kačavenda grešan" i da je zbog toga uklonjen.
Život u "Malom Louvru"
Vjerski analitičar Draško Đenović kaže da ne samo što ništa protiv Kačavende nije pokrenuto pred crkvenim sudom, već je on "umirovljen zato što su ga boljele noge". "Kačavenda je nakon video dokaza postao praktički senzacija. On i dalje služi liturgije, nije lišen misne službe i dalje živi vrlo bogato u svom dvoru koji mnogi zovu 'Mali Louvre'."
I zaista, tako je bilo i lani u Banjoj Luci. Kačavenda je nazočio posvećenju temelja srpsko-ruskog hrama, a iza njega – čitava svita vrha Republike Srpske.
"Što si tražio kod tog čovjeka?"
Kada se Bojan Jovanović prije više godina, nakon nekoliko pokušaja, konačno uspio obratiti tadašnjem patrijarhu Pavlu i ispričati mu cijeli slučaj u vezi s Kačavendom, patrijarh ga je upitao: "Što si ti tamo u Bijeljini tražio kod tog čovjeka?" Poslije nekoliko razmijenjenih rečenica, a nakon večernjeg bogoslužja u Sabornoj crkvi u Beogradu, patrijarh Pavle je odmahnuo rukom i rekao da "neće više ni čuti za to i da se neće baviti time", priča Jovanović za DW.
Tako je izgleda i danas. Kao da se nitko ne želi time baviti. Vjerski analitičar Draško Đenović za DW kaže da SPC misli kao da će se "problem riješiti sam od sebe". "SPC se ponaša kao noj i zabija glavu u pijesak. Ja mislim da oni nisu svjesni da u Londonu neće biti zaštićeni, već da će odgovarati. I da će, ako im se dokaže krivica, platiti odštete i sve ostalo. A jedino o čemu se u srpskim medijima piše je da će crkva ostati bez imovine u Engleskoj. Žrtve nitko i ne spominje", komentira Đenović.
Za žrtve je sve to produžetak patnje. Za one koji su pretrpjeli zlostavljanja, ako izostane sudski epilog. No, sudskog epiloga bi ipak trebalo biti. Bojan Jovanović je uvjeren da će istina izaći na vidjelo. "Od suda u Londonu očekujem fer i pošteno suđenje i očekujem satisfakciju saznavanjem prave istine."
Slično kao i u Katoličkoj crkvi
Od saznavanja prave istine je prethodnih desetljeća strahovala i Katolička crkva, kada su na svjetlo dana počele izbijati priče o zlostavljanjima djece i maloljetnika od strane svećenika. Uslijed takvih događanja je na primjer 2016., samo u Njemačkoj, Katoličkoj crkvi leđa okrenulo 162.000 vjernika. Godine 2017. taj broj se povećao na 167.500 - to su podaci Biskupske konferencije Njemačke.
Konkretnih podataka kada je Srpska pravoslavna crkva u pitanju nema, ali vjerski analitičar Draško Đenović kaže da je šutnjom i odbijanjem da se suoči s problemom ta crkva izgubila povjerenje u narodu. "Jest da naš narod kaže: 'Svatko će odgovarati pred Bogom‘, ali ugled je okaljan i pitanje je kada će ga SPC moći povratiti."
Mladen Kesar, odvjetnik žrtava, napominje kako se cijeli slučaj interpretira na različite načine. "Ljudi trebaju shvatiti da ovo nije nikakav napad na SPC ili srpsku državu, kako to neki spominju. Jednostavno je vrijeme da SPC prihvati odgovornost za ono što njezini svećenici rade, da ukloni iz svojih redova one koji nisu dostojni toga da budu svećenici, da surađuje s civilnim vlastima i da se ispriča svima koji su oštećeni djelovanjem tih svećenika. Također, trebao bi se uspostaviti mehanizam kojim bi se takvi ljudi brzo identificirali kako se tako nešto ubuduće ne bi događalo."
A i žrtve, barem kako kaže Jovanović, žele upravo to. Prije svega ispriku, ali i novčanu naknadu za pretrpljenu bol. Za neke, kao što je Milić Blažanović, svaka pravda, na žalost, stiže prekasno.