Koji sud treba suditi bivšem vladiki za pedofiliju?

Srpska pravoslavna crkva je bila strpljiva, ali ne i njezin vladika Vasilije koji je, usprkos obećanju, pokušao zadržati svoju poziciju. Uslijedila je medijska kampanja s tonskim i video snimkama, pa je Sveti sinod SPC-a nedavno po hitnom postupku "prihvatio" njegov zahtjev iz studenoga za umirovljenjem iz "zdravstvenih razloga".

"Crkvena administracija funkcionira na tom nekom starom principu. Rekli su: 'Neka, da budemo strpljivi još nekoliko mjeseci.' Ali onda se nije strpio Vasilije Kačavenda, vladika, i to ga je koštalo", kazao je za B92 vladika Grigorije Đurić.

Suočavanje s činjenicama

O Kačavendi će 21. svibnja raspravljati Sveti arhijerejski sabor SPC-a, a kako je najavio vladika Grigorije, po svoj prilici i Veliki crkveni sud. Ukoliko se to dogodi, crkveni sud bi po prvi put raspravljao o pederastiji i pedofiliji u monaškim redovima, a vladike, prije svega, jesu monasi zakleti Bogu na skromnost. Kao monasi oni ne smiju imati ni seksualne odnose.

Profesor dr. Dino Abazović misli da bi se vladika Vasilije mogao pojaviti i pred redovnim pravosudnim organima. No, kao sociolog religije, Abazović smatra da ovaj slučaj može biti prilika da se pokrene rasprava unutar same Srpske pravoslavne crkve. "U religiji je to poznato kao 'metanoja', dakle, suočavanje s tamnom stranom svoje prošlosti i jedna vrsta preobraćenja koja može biti i teološka, ali i moralna. Nisam siguran da to možemo očekivati, ali mi se čini da ovakve ili neke slične druge prilike mogu biti mogućnost za unutarreligijski dijalog u samoj zajednici vjernika."

Linija manjeg otpora

Mediji već mjesecima nabrajaju sve navodne grijehe Ljubomira Kačavende. Odvjetnik Duško Tomić prvi je podnio kaznene prijave protiv tog vladike, ali za Deutsche Welle tvrdi da tužilaštva idu "linijom manjeg otpora". "Nijedno tužilaštvo nije saslušalo vladiku Kačavendu, nije saslušalo Bojana Jovanovića koji je javno svjedočio o okolnostima ubojstva Milića Blažanovića, nije saslušalo baku, djeda i majku Blažanovića. Međutim, sada imamo izjavu maloljetnika koji je s Kačavendom bio intiman. Uzeo sam njegovu punomoć i mi ćemo podnijeti novu kaznenu prijavu za seksualno zlostavljanje maloljetnika."

Inače, đakon Milić Blažanović navodno se ubio 1999. u manastiru Papraća, ali se u medijima dugo špekuliralo da je riječ o ubojstvu đakona "koji je previše znao" o vladiki.

Zakon mora važiti za sve

Vehid Šehić, predsjednik "Foruma građana Tuzle", kaže da u odnosu na Ustav i zakone nema povlaštenih, makar oni pripadali i duhovnoj sferi, vjerskim zajednicama. "Ako postoje elementi kaznenog djela, institucije ove države bi trebale reagirati na način kako reagiraju prema drugima. U našoj praksi je bilo kažnjavanja vjerskih službenika kao što su slučajevi u Živinicama i Gluhoj Bukovici, što ukazuje da oni moraju poštivati zakone ove države."

Šehić govori o slučaju imama Rešada Omerhodžića koji je 2009. osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog bludnih radnji nad maloljetnicom, polaznicom mektepske nastave.

Sinan Alić, osnivač Zaklade "Istina Pravda Pomirenje", kaže da se sve svodi na "crkveni teren" i sud o pedofiliji i pederastiji čovjeka koji "živi u srednjem vijeku". "Vladiku Kačavendu treba da jure sva tužilaštva za ratne zločine. I u tome je tragedija što će on, možda, biti samo smijenjen i ukoren zbog tih pedofilskih sklonosti, a neće biti osuđen zbog poticanja na zločin, pa indirektnog i direktnog sudjelovanja u genocidu. On je pod krinkom Boga, pod mantijom, kao vjerski službenik na zemlji širio samo mržnju."

Poticanje na ratne zločine

Duško Tomić tvrdi da se pogrešnim tumačenjem, ali i manjkavostima zakona često favoriziraju, pa i štite vjerski velikodostojnici. Ipak, tvrdi da se istraživačkim radom nevladinih organizacija i medija, te podnošenjem kaznenih prijava mnogo toga može promijeniti u bosansko-hercegovačkom društvu. "Podnijet ćemo i kaznenu prijavu za podstrekavanje na ratne zločine, u Vlasenici 12. srpnja 1995. Tada je Kačavenda rekao da krv vapi za osvetom, da su Srbi velike podvige učinili osvećujući se i čestita srpskoj vojsci što je očistila Srebrenicu od nekrsta i od križa. Od toga dana počinje zaista teći krv."