Srbija: zamijenjene uloge, scenarij isti

Prije dvije godine Mlađan Dinkić je u Skupštini Srbije Naprednjake Tomislava Nikolića uspoređivao s Hitlerovim nacionalsocijalistima, a Nikolić mu odgovarao – najprostijim srpskim psovkama. Danas novu vladu Srbije čine koalicije okupljene oko stranaka Tomislava Nikolića i Mlađana Dinkića, kao i drugih političkih stranaka koje su ranije dijelom bile u različitim taborima. Nekadašnja antieuropska orijentacija nekadašnjeg potpredsjednika Srpske radikalne stranke Tomislava Nikolića za samo par godina se pretvorila u proeuropsku orijentaciju predsjednika Srbije i Naprednjaka Tomislava Nikolića. Princip zaposjedanja vlasti preko „neprincipijelnih koalicija“ i izbornih lista u Srbiji je odavno normalan i prirodan. Zato je Zapad poslije izbora Ivice Dačića za mandatara nove vlade Srbije postao mnogo tolerantniji prema političarima iz redova Socijalista i Naprednjaka i relativno siguran da će Srbija nastaviti napore za priključivanje Europskoj uniji, shvativši da mu je postalo svejedno tko je u Srbiji na vlasti.

„Zna se“ tko podržava eurointegracije

U relativno malim geostrateškim okvirima Europske unije zbog toga sada prevladava „doktrina“ jednakog ponašanja prema Srbiji bez obzira na to tko je njezin predsjednik ili premijer i koje stranke imaju parlamentarnu većinu. „Uvjeti približavanja EU-u su jasni svakom srpskom političaru (…), polazim od toga da nema te srpske vlade koja će odustati od toga konsenzusa u srpskoj politici i društvu“, rekao je nedavno Rainer Stinner, predsjednik Radnog kružoka za međunarodnu politiku i glasnogovornik zastupničkog kluba njemačke vladajuće Stranke slobodnih demokrata (FDP). Povjerenik EU-a za proširenje Štefan Füle otišao je još dalje izgovorivši riječi koje su do prije par godina izgledale nezamislivo, naime, da „nema razloga da ne vjeruje (Tomislavu) Nikoliću“, jer „zna“ da novi srpski predsjednik podržava europske integracije svoje zemlje.

Podjednako nepoštivanje protivnika i saveznika

Prepoznavši tu „opuštenost“ Bruxellesa, zastupnici Skupštine Srbije su u maratonskoj raspravi o novoj vladi također opušteno – samo sa zamijenjenih mjesta kad je riječ o vlasti i oporbi – nastavili s njegovanjem političke kulture koju oličavaju netolerancija, međusobne optužbe i osobni animoziteti, te diskusija koja se ne vrti oko traženja zajedničkih nazivnika za konstruktivnu suradnju, već najvećim dijelom oko zamjerki na račun političkih protivnika. Ti protivnici uglavnom već desetljećima jedni druge optužuju za izdaju zemlje, populizam, kriminal ili diletantizam, a njihova retorika se kreće između uličnog jezika i gospodskog distanciranja od oponenata po načelu: „Ja se neću spustiti tako nisko kao Vi…“ Ova sjednica Skupštine je bila primjer i za uobičajenu „nekulturu dijaloga“ u vidu petljanja po mobilnim telefonima, šetnje između zastupničkih klupa ili izlaženja iz dvorane – što uopće nije poruka nepoštovanja upućena političkim protivnicima, već nedostatak obzira koji je odavno uobičajen (i koji se vidi i kada Dragan Marković Palma uzaludno pokušava da preko uključenog mikrofona dozove Velju Ilića, ali Ilić je nečim zabavljen tako da ni ozvučenje – ne pomaže…).

„Stalno će se vraćati prošlost“

Zastupnik Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomir Jovanović je lidera Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića nazvao „diletantom“ koji želi koordinirati službe sigurnosti iako „nikada nije ušao ni u jednu od njih“. On je Vučiću poručio: „Da smo Vas ranije slušali, Vi biste sada bili cimer vašem bivšem šefu u Hagu“, na što je Vučić uzvratio: „Kad govorite o strahu, nemojte da Vas podsjećam što ste radili od 2000. naovamo, kada je svatko tko se usudio da Vas pogleda poprijeko morao da završi iza rešetaka. Mi se nismo uplašili ni vaših kumova iz Šilerove (mjesto okupljanja mafijaša, op.ur.).“ Tako je u jeku tih prepucavanja Jovanović stigao i da dobro sažme jedan od osnovnih problema srpske političke kulture, rekavši: „Stalno će se Vama vraćati Milošević, a meni Šilerova, vraćat će se u prošlost, ali na pamet mi ne pada da ušutkavam nikoga.“ Zabravljeni u optužbe za propast države i kulture tijkekom 90-ih godina, privredne makinacije, bahatost i prevrtljivost, zastupnici su i diskusiju o novoj vladi Srbije vodili po istom starom obrascu komunikacije.

Nema tog kodeksa...

Predviđeni Kodeks ponašanja u Skupštini Srbije zastupnicima zabranjuje da psuju, pljuju, koriste fizičku silu ili da budu korumpirani. Prostora za nekorektno ponašanje i dalje ima dovoljno. Meho Omerović, zastupnik Socijaldemokratske partije Srbije, nedavno je naglasio da parlamentarce koji nemaju ni kućni odgoj nikakav kodeks ne može preodgojiti. „Sudeći po potezima kojih smo se nagledali, ne samo u direktnom prijenosu zasjedanja nego i po onome što pričaju u medijima, kako se ponašaju na ulici, u kavani, na auto-putu kad im radnici traže zastupničku legitimaciju, riječ je o pojedincima koji su bahati, koji zloupotrebljavaju svoju funkciju i koji misle da su jači od zakona i da su bogom dani zato što su zastupnici“, upozorio je Omerović i dodao da bez sankcija i oštrije primjene kodeksa i Poslovnika neće biti ni pristojne Narodne skupštine.