Srbi izabrali manje zlo

Srbija kao nikad dosad stenje pod gospodarskom krizom. Nezaposlenost je na povijesno rekordnoj razini. Većina poduzeća nije u stanju redovito isplaćivati plaće. Korupcija buja. No usprkos tomu birači su na parlamentarnim izborima dosadašnjim strankama na vlasti iznova dali svoje povjerenje. Izgledi da dosadašnji predsjednik Boris Tadić i njegova proeuropska Demokratska stranka (DS) ponovno sastave vladinu koaliciju sa Socijalističkom partijom Srbije (SPS) su više nego dobri. SPS, stranka nasljednica nekadašnje stranke Slobodana Miloševića, je zapravo pobjednik parlamentarnih izbora jer je osvojila iznenađujuće velik broj glasova što joj omogućava samosvjesniji ulazak u koalicijske pregovore. Njezin predsjednik Ivica Dačić, koji je kao ministar unutarnjih poslova i dosad igrao važnu ulogu u raspodjeli vlasti u Srbiji, bi se u budućnosti još više mogao profilirati kao konkurencija Borisu Tadiću.

Preuzimanja vlasti od strane nacionalno-konzervativne Srpske napredne stranke (SNS) predsjedničkog kandidata Tomislava Nikolića, koja je ostvarila tijesnu pobjedu na izborima, po svemu sudeći neće biti. Ovoj stranci jednostavno nedostaje partner s kojim bi ušla u koaliciju.

Odluka u korist predvidivosti

Srpski birači su, s obzirom na gospodarsku krizu koja vlada u zemlji, izabrali poznato i priznato lice a time i manje zlo. No da su razočarani dosadašnjom politikom vladajućeg DS-a pokazuje i činjenica da je stranka predsjednika Tadića izgubila gotovo trećinu glasova.

Nastavak dosadašnje koalicije i za regiju predstavlja kontinuitet i predvidivost. To znači da se i dosadašnji proeuropski kurs, nedavno ojačan i dobivanjem statusa kandidata za ulazak u Europsku Uniju, može nastaviti uz još veći prioritet. Može se isto tako polaziti od toga da će se dijalog i normalizacija odnosa s Kosovom, koje Srbija doduše još uvijek nije priznala, nastaviti. No Europska Unija će isto tako i dalje inzistirati na ukidanju paralelnih struktura vlasti i smanjenju utjecaja Srbije na sjeveru Kosova.

Osim vanjske politike, glavna zadaća nove vlade će se sastojati u ubrzavanju unutarnjih reformi kao dijelu procesa približavanja Europskoj Uniji. U to spada reforma pravosuđa, privatizacija državnih poduzeća te efektivnija borba protiv korupcije i organiziranog kriminala.

Građani su na biralištima u nedjelju osim davanja glasa za jednu od političkih stranaka odlučivali i o budućem predsjedniku Srbije, funkciji koja u Srbiji zapravo ima manje-više reprezentativnu ulogu. No za vrijeme mandata Borisa Tadića, predsjednička funkcija je dobila na težini. Jer za razliku od prilično blijedog premijera Mirka Cvetkovića, Tadić je bio sveprisutan. Razlog tomu ne leži samo u činjenici da je Boris Tadić predsjednik države nego i predsjednik najjače stranke u zemlji.

Dalje na putu u EU

Zbog toga će biti zanimljivo pratiti tko će za dva tjedna u drugom krugu predsjedničkih izbora u koji su ušli Tadić i Nikolić, odnijeti pobjedu. Tadić se doduše nalazi u blagoj prednosti i po svemu sudeći će dobiti i podršku socijalista, no njegov izbor je sve samo ne siguran.

No sve da za dva tjedna Nikolić pobijedi Tadića to ne bi pretjerano uzdrmalo političku situaciju u Srbiji. S jedne strane Nikolićeva stranka se još uvijek nije riješila obilježja mračne prošlosti. Nakon odvajanja od Radikalne stranke Vojislava Šešelja, kojem se sudi u Den Haagu, SNS se nikada nije uhvatio u koštac s istinom o paravojnim formacijama koje je ova stranka podržavala u njihovim pohodima za vrijeme rata. Raskid s radikalima je više manje taktični potez jer je Nikolić svjestan da toliko dugo dok Šešelj u Den Haagu sjedi u zatvoru, nema izgleda postati premijerom. No čak i da Nikolić pobijedi na predsjedničkim izborima, put Srbije ka Europskoj Uniji je nezaustavljiv. I Nikolić se jasno izjasnio za ulazak Srbije u Europsku Uniju. Birači u Srbiji su odaslali jasnu poruku: put ka EU-u se treba nastaviti. Pa i po cijenu da taj put neće biti lak i da traje još jedno desetljeće.