Srbija: Vojni mimohod za posebnoga gosta

Zapravo su jugoslavenski partizani skupa s vojnicima Crvene armije protjerali naciste iz Beograda 20. listopada 1944. No ta povijesna činjenica ne brine mnogo aktualne srbijanske vlastodršce koji su naumili održati središnju proslavu Dana oslobođenja već ovoga četvrtka (16. listopada). Povijest je, primjećuje se sarkastično, morala biti pomaknuta kako bi se uklopila u kalendar jednog nadasve važnog gosta. Posjetitelj se zove Vladimir Putin, čija Rusija među Srbima slovi za tradicionalnog saveznika te „pravoslavnu majku“. Šef Kremlja nazočit će blještavoj vojnoj paradi – prvoj te veličine u Beogradu nakon skoro tri desetljeća.

Nespretno udvaranje

„Vlada Srbije je nespretno stvorila zbrku“, smatra pisac i novinar Ivan Ivanji. Ovaj 85-godišnjak itekako mari za antifašističko naslijeđe svoje zemlje. Zbog svojega židovskoga podrijetla, kao dječak bio je interniran u zloglasnim logorima Auschwitzu i Buchenwaldu, a nakon rata bio je prevoditelj predsjednika Josipa Broza Tita te jugoslavenski diplomat u Bonnu. No sada Ivanji može samo promatrati kako, umjesto sjećanja na antifašistički datum, na naslovne stranice tiska dospijeva posjet ruskog predsjednika. „Pametnije bi bilo za srbijansko rukovodstvo da su primili visokoga gosta uz sve počasti – kad god on imao vremena, ali da su vojnu paradu održali 20. listopada. Bila bi to onda parada za građane, a ne za jednog specijalnoga gosta“, kaže Ivanji za DW.

Vojnog mimohoda ne bi ni bilo da Putin nije našao vremena za posjet oko obljetnice Dana oslobođenja, uvjeren je mladi sociolog i bloger Dario Hajrić. „No, kako dolazi predsjednik Ruske Federacije, predstavnici političke klase smatrali su prikladnim organizirati mu hladnoratovski defile zaogrnut u prisjećanje na oslobođenje Beograda. Kada pogledamo ispod crvenog ukrasnog papira, vidimo kako će uz Putina stajati čovjek koji i dalje nosi titulu četničkog vojvode (srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, op. red.), kako naši sudovi rehabilitiraju fašističke kolaboracioniste, a kako se i partizani i država koju su stvorili tretiraju gotovo gore od okupatora“, veli Hajrić za DW.

Hladnoratovski – time naš sugovornik misli na trenutačne tenzije između Moskve i Zapada, oživljavanje staroga konflikta u kojem se malena Srbija nada kako će moći ostati neutralna. Tako Beograd meandrira od europske čekaonice do prijateljskih odnosa s Rusijom. „Trenutačno, mi smo saveznici onoj državi kojoj premijer Vučić ide u posjet. To nije nikakva diplomatska mudrost, već naivno i vrlo vidljivo kalkulantstvo“, tvrdi Hajrić

U zapećku Europe

Vladajući političari u Srbiji uvjereni su kako im nema druge no baviti se „kalkulantstvom“. Poput drugih balkanskih zemalja (ili primjerice baltičkih) i Srbija je gotovo stopostotno ovisna o ruskim energentima te sudjeluje u gradnji ruskog plinovoda Južni tok. Mainstream mediji u Srbiji skoro svakoga tjedna izvještavaju o ruskim milijardama dolara koje samo što nisu stigle, što kao izravne investicije što kao povoljni krediti. „Od bliskosti s Rusijom nemaju koristi građanke i građani Srbije, već dijelovi političke klase koji su uspostavili poslovne veze s ruskom oligarhijom“, smatra Hajrić. Prazan je mit, kaže on, da je mala Srbija od velikog značenja Moskvi. No za većinu Srba veza je emotivna, djelomice i zato što Rusija slovi za zaštitnicu "srpskoga Kosova". Tom logikom, nije presudno koliko će svjetskih država priznati neovisnost nekadašnje srbijanske pokrajine, već je presudno što Rusija svojim vetom blokira put Kosova u Ujedinjene narode.

Neki drugi poznavatelji prilika, međutim, kažu kako u geopolitičkom šahu ne treba podcijeniti značenje Balkana niti Srbije kao njegovoga geografskog središta. Nedavno je berlinski Tageszeitung pisao kako je čitav poluotok „mala prigodna sporedna fronta globalnog odmjeravanja snaga“. To prepoznaje i bivši diplomat Ivanji. Vjeruje kako je Moskvi stalo da održi nazočnost u ovome "zapećku Europe". To se, u slučaju Srbije, često odvija na kartu kulturnog te religijskog identiteta. Tako je početkom ovog mjeseca glasoviti ruski redatelj Nikita Mihalkov svjetsku premijeru svog novog filma prikazao upravo u Beogradu, a ruska vlada je poslala ikonopisce koji imaju ukrasiti Hram Svetoga Save ogromnim mozaikom.

Tu nije kraj suradnje: Rusi na zračnoj luci u Nišu, na jugu Srbije, imaju centar za eventualnu pomoć nakon prirodnih katastrofa. Taj detalj ne treba previdjeti, upozorava Ivanji. „Ima jedna stara i lijepa francuska izreka: Honi soit qui mal y pense, što bismo mogli prevesti kao: Samo nitkov u tomu vidi nešto loše. Za sada nitko nije htio biti nitkov i zamijetiti kako je ruski ministar obrane Sergej Šojgu još kao ministar za civilnu zaštitu često obilazio zračnu luku u Nišu. I da se u blizini, na Kosovu, nalazi američka baza Bondsteel.“ U četvrtak (16.10.) bi trebao biti potpisan sporazum koji osoblju ruske "nevojne" baze kod Niša jamči imunitet. Prema izvještajima medija u Srbiji, EU i SAD upozorili su kako to znači bianko ček za dolazak ruskih špijuna.

„Za ljubav treba dvoje“

Od kada svijet potresa kriza u Ukrajini, oči briselske administracije ponešto redovitije bivaju usmjerene ka Beogradu. Jer Srbija je, pored susjedne joj Makedonije, jedina država koja teži Europskoj uniji, a koja se nije željela priključiti europskim sankcijama protiv Rusije. Novi povjerenik za regionalnu politiku i proširenje Johannes Hahn o tome veli kako će Beograd još jednom morati preispitati svoje stajalište prema Moskvi. To bi, kaže, bio dokaz da Srbija iskreno želi u EU. Službeno jedan kandidat za EU nije obvezan slijepo slijediti vanjsku politiku Bruxellesa, no i Europljani znaju vršiti pritisak. Kako je DW-u rečeno u europskim diplomatskim krugovima, neke države na čelu s Njemačkom planiraju vezati tempo pristupnih razgovora Srbije i EU-a uz stav Beograda prema Moskvi.

Stoga mala i nemoćna srbijanska oporba kritizira što Putin stiže u posjet baš sada. No vladajući bivši nacionalisti nemaju dvojbe. Stvar je bilateralna, kaže šef srbijanske diplomacije Ivica Dačić. Vojna parada se, tvrdi, ne organizira samo zbog Putina, i Barack Obama i David Cameron mogu doći. „Nemam ništa protiv toga, no bi li oni došli? Za ljubav treba najmanje dvoje“, jasno Dačić signalizira s kim je ljubavni odnos jedino moguć. Ni predsjednik Nikolić ne želi zaostati, već planira ukrasiti poprsje Vladimira Putina jednim ordenom. Slična odlikovanja već su tijekom Nikolićevog mandata dobili silni „prijatelji Srbije“ – recimo Viktor Janukovič i Aleksandar Lukašenko – ali Putin će, kako je najavljeno, dobiti veći i značajniji orden od svih.