Srbija i Grčka – savez na bačvi baruta

U Solunu je otvoren sedmi umjetnički bijenale. Umjesto arheoloških iskopina i ponosa na slavnu prošlost ovaj put se nudi kritično preispitivanje. Već samo zbog toga se isplati posjet muzejima. Grad na sjeveru Grčke hrva se s balkanskom poviješću. Javne rasprave su prožete patriotskim nacionalizmom u odnosu na susjedne zemlje. U Muzeju fotografije su izloženi radovi Vangelisa Vlahosa. Na jednom zidu je projiciran govor Slobodana Miloševića. Na stolu ispred toga nalazi se drveni model bosanskohercegovačkog Parlamenta. Pored njega velike mape s isječcima iz novina o grčim investicijama na Balkanu. Sat povijesti kao umjetničko sredstvo?

Svjedočanstva sukoba

Umjetnik rođen 1971. ne nudi odgovore. On nije povjesničar. Njegovo djelo je neka vrsta svjedočenja o sučeljavanju s nedavnom poviješću njegove zemlje, koja jedva da igra neku ulogu u nacionalnoj svijesti. „Bavim se uglavnom trenucima mlađe grčke povijesti koji su na margini glavnog povijesnog narativa i koje procjenjuju kao nevažne za razvoj ili interpretaciju događaja.“ U ovom slučaju su za Vlahosa važne tri stvari: 1. grčka inicijativa za obnovu zgrade parlamenta BiH. 2. anegdote o srpskom generalu Ratku Mladiću. 3. susret tadašnjega grčkog premijera Konstantina Mitsotakisa sa Slobodanom Miloševićem u Beogradu, u svibnju 1999. „Želim svojim djelom ponuditi otvoreni interpretacijski okvir, tekuće okruženje međuljudskih odnosa, koje hrani našu percepciju najnovije povijesti", kaže Vlahos.

Pravoslavlje kao zajednički nazivnik

Vlahos svojim radovima preispituje između ostalog i mit grčko-srpskog prijateljstva. Tradicionalno dobri odnosi Atene i Beograda su neka vrsta saveza u regiji u kojoj je grčki odnos sa susjedima prožet konfliktima. Profesorica za balkanske studije na Sveučilištu Makedonija u Solunu Stavroula Mavrogeni smatra da to prijateljstvo počiva i na zajedničkim predodžbama o neprijateljima: „To je naslijeđe iz revolucija protiv Osmanskog carstva. Od tada se razvija mit o 'bratskom narodu'."

Povjesničar Loukianos Hasiotis također vidi korijene grčko-srpskog prijateljstva u povijesti: „Grci i Srbi uglavnom nemaju suparničke interese u regiji. Savez s početka 20. stoljeća nastao je s namjerom da se kontrolira Bugarsku. Pored Turske Bugarska je glavni neprijatelj Grčke. Krvavi ratovi, teritorijalne aspiracije. Na obje strane je nedavna povijest ostavila traumatične tragove. Još nešto daje krila osjećaju solidarnosti dvaju naroda – pravoslavno kršćanstvo. To je išlo toliko daleko da je oko 100 grčkih dobrovoljaca sudjelovalo u ratu u Bosni i Hercegovini na strani Srba, i u masakru nad bosanskim muslimanima u Srebrenici. U prvoj fazi jugoslavenskog sukoba grčki mediji su bili protiv Miloševića, kaže Mavrogeni: „Kasnije se razvila teorija 'muslimanskog luka'. Brojni Grci gledaju na Srbe kao kršćansku branu protiv širenja islama.“

Između povijesti i mita

Savezništvo Srbije i Grčke ostaje iznimka u regiji. Spor oko imena sa Sjevernom Makedonijom pokazuje najbolje koliko su odnosi zategnuti. Loukianos Hasiotis smatra da je u svemu ovome važno što ljudi govore jedni o drugima i što uče u školi. „Prikazivanje Bugara i Albanaca potječe iz jedne epohe kada su zemlje imale međusobne interesne konflikte. Nisu samo Grci bili nacionalistički raspoloženi, već i druge strane.“

Etnocentrizam po njemu nije više tako tvrd kao sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ali imidž susjeda je i dalje loš. Mavrogeni uzroke vidi u javnom diskursu: „U Grčkoj te često bombardiraju vijestima iz inozemstva koje se onda dovode u vezu sa stvarnim ili izmišljenim temama na nacionalnoj razini." Vanjskopolitičke teme se tako isprepletu s unutarnjom politikom pa se zloupotrebljavaju za međustranačke igre moći.

I nova vlada, koja na europskoj razini podržava balkanske susjede, na unutarnjopolitičkom području ima potpuno suprotan kurs. Tako podilaze tradicionalističkim slojevima birača za koje otvaranje prema Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj i Albaniji predstavlja tabu. Ministrica obrazovanja Nike Kerameos je nedavno izjavila: „Nastava povijesti ne smije imati sociološki karakter, već mora kultivirati nacionalnu svijest.“ Nastavnici i povjesničari su okarakterizirali tu izjavu kao neznanstvenu i apsurdnu.

Prijateljstvo i regionalna stabilnost

Tako je upitno mogu li dobri odnosi Beograda i Atene doprinijeti stabilnosti regije. Na primjer, Grčka je jedna od pet zemalja Europske unije koje nisu priznale Kosovo. Mavrogeni kaže: „Dobri bilateralni odnosi ne nastaju na osnovi dobre volje jedne strane već zajedničkim naporima.“ Pretpostavka za to nisu savezništva zasnovana na povijesnom nacionalizmu, već kritično preispitivanje vlastitih pozicija.

To je teoretski tako. Što narod govori, kako ljudi doživljavaju povijest, to je potpuno druga stvar. U odnosu na akademske diskusije i školske udžbenike tu je mišljenje o drugima mnogo oštrije. Takvi stavovi nalaze svoje uporište u medijima, kinima, memorijalnim ratnim muzejima. Tu je predstavljanje povijesti često puno rigidnije.