Spas - ili zamka za prazne blagajne općina?
4. kolovoza 2012Sa stropova učionica ljušti se boja, plijesan buja na zidovima, a grijanje odavno ne radi. Zvuči kao da je riječ o stanju nekoj zemlji koja živi od razvojne pomoći. Međutim, ova školska zgrada se nalazi u Njemačkoj, u istočnom Berlinu. Situacija je slična i u mnogim drugim školama u Njemačkoj.
Općine diljem zemlje u velikim su dugovima, a neke od njih nemaju dovoljno novaca ni za plaće svojim zaposlenicima, opremanje škola ili obnovu sportskih dvorana. Dužnička kriza i njemačkim općinama zadaje velike brige.
Prazna blagajna? Nema problema!
Na primjer grad Leverkusen u saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji. U gradskom proračunu ove godine nedostaje 44 milijuna eura. Bez obzira na to, do sljedeće godine izgradit će se dva nova dječja vrtića. Ovo je moguće jer grad za početak neće morati platiti ništa. Vrtići se financiraju putem javno-privatnog partnerstva (JPP), suradnje privatnog poduzeća i javnog sektora, dakle u ovom slučaju grada Leverkusena. Poduzeće kojem je dodijeljen posao preuzet će troškove izgradnje, a gradska uprava će za korištenje vrtića 25 godina plaćati ugovorom propisani iznos.
U ovakvoj vrsti suradnje između privatnog i javnog, privatna poduzeća preuzimaju brigu o stvarima o kojima bi se inače trebala brinuti država, primjerice, izgradnji ili renoviranju bazena, autocesta ili škola.
Mogu li općine i poduzeća uopće kvalitetno surađivati, budući da teže sasvim različitim ciljevima? Država bi se trebala brinuti o javnom interesu, a privatna poduzeća zanima profit. Jedno proturječi drugom, kažu kritičari.
Zagovornici JPP-a, pak, ovdje vide mnoge prednosti. Jedna od njih je, recimo, javni natječaj. "Država kao kontaktnu osobu ima samo privatnog partnera koji preuzima odgovornost za sva područja", kaže Patrick Opdenhövel, član radne skupine za JPP u pokrajinskom ministarstvu financija Sjeverne Rajne i Vestfalije. To znači da se grad ili općina ne moraju baviti arhitektima ili radnicima, već sve obavlja privatna firma koja pobijedi na natječaju. Grad ne mora brinuti ni o čemu. Opdenhövel smatra da se stvari tako obavljaju znatno brže, uz manje birokracije, a istodobno je zajamčena i visoka kvaliteta, jer je privatni partner osim za izgradnju zadužen i za održavanje te čišćenje objekata. "Rezultat toga je manji broj popravaka i dulji vijek trajanja", dodao je.
Tajni ugovori
"U javno-privatnom partnerstvu čitav se proces – planiranje, financiranje, izgradnja i održavanje – prepušta privatnim poduzećima", rekla nam je Renate Sternatz iz sindikata Verdi. Problem kod ove vrste suradnje za nju predstavljaju ugovori. Pojašnjava kako se nerijetko sklapaju na rok od 30 godina, a njihove stavke pritom ostaju tajna.
U Berlinu je, primjerice, situacija bila ovakva: brigu o vodoopskrbi preuzela su privatna poduzeća kojima je zauzvrat ugovorom zajamčena dobit. Cijene su time porasle gotovo za trećinu. Građani Berlina na to su reagirali sudskom tužbom kojom su tražili objavljivanje ugovora – i dobili spor, a u prosincu 2011. godine Savezna agencija za zaštitu tržišnog natjecanja naredila je privatnicima da snize cijenu vode.
Berlinčani na ovome mogu zahvaliti Dirku Krammu koji je sa svojom udrugom "Javna dobra građanima" tužio privatna vodoopskrbna poduzeća zbog tajnog mešetarenja. "Čvrstog smo uvjerenja da većina projekata uopće ne bi bila ostvariva da je javnost informirana o troškovima jer bi tada bilo jasno na čemu se štedi i bilo bi jasno da se građanima novac uzima pod sumnjivim okolnostima", kaže Kramm.
I njemački Savezni ured za reviziju ističe kako su određeni projekti u javno-privatnom partnerstvu "državi nanijeli gospodarsku štetu". Međutim, oko 200 projekata diljem Njemačke i dalje je pod oznakom "stroga tajna", a vlada to niti nema namjeru promijeniti.
Na teret države
Deset godina nakon uvođenja JPP-a mnogi gradovi i općine u Njemačkoj baš i nisu oduševljeni tom vrstom suradnje između privatnih poduzeća i države. Mnogi projekti pokazali su se skupljima od očekivanog. Najveći je problem to što država sklapa ugovore pod diktatom privatnih poduzeća, smatra publicist Werner Rügemer koji godinama proučava projekte u javno-privatnom partnerstvu. "Koncept JPP-a državi bi se isplatio kada vladina tijela ne bi sklapala ugovore koji joj idu na štetu."
Treba pričekati i vidjeti koliko će građane Leverkusena stajati suradnja s privatnicima. Nažalost, pogled na situaciju u Engleskoj, domovini JPP-a i zemlji s oko 900 projekta ovog tipa, ne daje naslutiti ništa dobro: jedan istražni odbor u engleskom parlamentu ustanovio je da zbog "muljaža" s privatnim poduzećima i tamo na kraju ipak gube porezni obveznici.