Trojac za pogreb hrvatske brodogradnje

Hrvatska vlada pohvalila se više puta posljednjih mjeseci kako od nje počinje dugo prizivano rješenje problema hrvatske brodogradnje. Naročito je to naglašeno proteklog tjedna, kad je za dogovorenog kupca Brodotrogira predstavljen Danko Končar. Brodograđevna djelatnost, najveća i najsloženija industrijska izvozna grana u Hrvatskoj, inače je već duži niz godina pritisnuta velikim gubicima pod nestručnim i korumpiranim, a stranačko-politički namještanim upravama.

Uslijed forsiranja takvih rukovodstava, privatni kooperanti državnih škverova isisali su na milijarde kuna javnog novca, dok su brodogradilišta poslovno stagnirala. Katastrofu je izbjegao jedino pulski Uljanik, koji se othrvao političkom diktatu i nastavio ulagati u vlastitu stručnost te razvoj inovacija na tržištu koje još uvijek cijeni hrvatsko umijeće gradnje brodova, pogotovo onih tehnički najsofisticiranijih, s raznim specijalnim namjenama.

Nesposobnost i diktat Bruxellesa

Protivno svjetskim trendovima i rezonu ekonomske održivosti brodogradnje, nažalost, hrvatske su vlasti popustile Europskoj uniji te, u nesposobnosti temeljitog restrukturiranja, upustile u brzopletu privatizaciju sektora. U ovom trenutku, država je odredila kupce za tri brodogradilišta, no upada u oko da sva trojica spadaju među poprilično dubiozne biznismene. Paradoksalno je da su ih takvima proglasili državni funkcionari, a upravo država ih kupoprodajom škverova bira za strateške partnere.

Redom, već spomenuti Končar iskazuje zanimanje oko brodogradnje još od prvog premijerskog mandata Ive Sanadera. Do sadašnjih je pregovora s državom, više puta odustajao i vraćao se kao potencijalni kupac. U ožujku ove godine, ministar financija Slavko Linić (SDP) rekao je za njega da je "neozbiljan i neodgovoran partner", te je vlada prekrižila ime Danka Končara s popisa kandidata.

Znani parazitizam

Iako je ministar gospodarstva Radimir Čačić (HNS) sve dotad poručivao da je moguća samo prodaja u paketu škverova Brodotrogir, Kraljevica i 3. maj, prije nekoliko se dana Končar domogao, čini se, one opcije koja ga je po mnogim indicijama jedina zanimala. Brodotrogir bi se s nešto manje radnika preorijentirao na gradnju luksuznih jahti, a dio kapaciteta usmjerio bi se na turističku djelatnost. Nakon isteka kupoprodajne ugovorne obaveze prema radnicima i struci, veliko je pitanje što bi tamo ostalo od proizvodnje brodova.

Kraljevica je u međuvremenu ugašena, a riječki 3. maj se, prema vladinim najavama, prepušta na upravljanje Uljaniku. Naoko dobro rješenje ipak krije slabu točku: ne vjeruju svi da je pulski škver u stanju preuzeti takvo iskušenje, te u zadanom kratkom roku dovesti u red 3. maj, a bez teških posljedica za vlastito poslovno zdravlje. Tim prije što je u pripremi i kompleksna privatizacija samog Uljanika.

Radništvo pulskog škvera honoriralo bi se u tom procesu mogućnošću otkupa dijela vlasništva, a zatim bi se u dokapitalizaciji priključili tzv. fondovi gospodarske suradnje, među kojima se ističe znani lik bivšeg političara Borislava Škegre (HDZ).

On je na čelu najpoznatijeg od tih fondova koji se, zapravo, bave rizičnim investicijskim bankarstvom i u Hrvatskoj funkcioniraju prema modelu koji upućuje na endemski parazitizam o javno-budžetskom trošku. Zbog raznih inkriminacija, međutim, Škegrinom je fondu lani privremeno bila oduzeta licenca, a šef državne agencije za nadzor financijskih usluga HANFA Ante Samodol je na TV-u pozvao i državnog odvjetnika da se pozabavi time.

Država štiti kriminalce

Konačno, vlada kani prodati Brodosplit proizvođaču vijaka Tomislavu Debeljaku, bez obzira što je prošlog tjedna državno odvjetništvo protiv njega podiglo optužnicu zbog višestrukog malverzacijskog oštećivanja države za ukupnih preko tri milijuna kuna. Čačić je to pojasnio riječima kako pritom zloupotrijebljeno poduzeće nije ono isto koje će biti vezano s Brodosplitom, budući da Debeljak posjeduje više njih.

Bilo da u brodogradilištima vide lokalitete s perspektivom u turizmu, ili da računaju na popratne državne povlastice i EU-subvencije, slučajevi uvaženih državnih partnera pokazuju da taj status nosi i beneficiju razmjerne zaštite od kaznenog progona ili makar ublažavanja istog. Manje je važno to što strateški partneri nisu nikad imali veze s delikatnim poslom kakav je brodogradnja, jer su nasušno potrebni državnim političarima u akciji umiljavanja Europskoj uniji.

Moguća trgovačka kalkulacija

Nekadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić (SDP) izjavio je tim povodom za Deutsche Welle da ova vlada očito nema niti ideju o rješenju problema, već ga nastoji riješiti prijekim putem: "Trojac koji spominjete ne ispunjava niti elementarne kriterije da mu se povjeri hrvatska brodogradnja. Kad se prodaju ključne stvari, mora se napraviti temeljito pred-kvalificiranje potencijalnih kupaca. A ova trojica izgledaju kao da nagoviještaju kraj naše brodogradnje".

"Nijedan od njih nije sposoban restrukturirati brodogradnju. To je ogroman posao koji je morala organizirati državna agencija, s uključivanjem raznih faktora od sveučilišta do najnižeg škverskog tokara. Ne znam kalkulira li vlada s ovom trojicom biznismena zbog neke dodatne trgovine koja se još ne spominje, ili samo zbog EU-a. Ali, olako se time odričemo velike ekonomske i društvene vrijednosti koja se za loših vremena morala čuvati u posebnim tržišnim nišama, za kakve smo doista sposobni", mišljenja je Jurčić.